Friday, August 3, 2012

Razni ajeti, hadisi i izreke o vremenu koje dolazi...

Od Huzejfe b. el-Jemana, r.a., se prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao: "Islam će se gubiti i nestajati kao što blijedi platno, tako da doći će vrijeme kada se neće znati niti za namaz, niti za post, niti za obrede, niti za zekat; Allahova Knjiga će u jednoj noći iščeznuti tako da jednog ajeta neće ostati na zemlji. Razne skupine ljudi će ostati, neki oronuli starac ili starica, koji će govoriti: „Zatekli smo naše stare kako izgovaraju: La Ilahe Illallah – pa ih i mi izgovarasmo“!? Sileh b. Zufer rhm., prigovori Huzejfi b. el-Jemanu r.a.: "Šta će im koristiti takvo: La Ilahe Illallah" – kada ne znaju niti za namaz, niti za post, niti za hadždž, niti za zekat?
Huzejfe r.a., se okrenu od njega, ne htijevši mu odgovoriti na pitanje. Sileh rhm., ponovi svoje pitanje, a Huzejfe r.a., mu opet ne htjede odgovoriti. Sileh rhm., po treći put postavi pitanje Huzejfi r.a., na šta mu on odgovori riječima: O, Sileh, spasit će ih džehennemske vatre, spasit će ih džehennemske vatre, spasit će ih džehennemske vatre!!!" (Hadis bilježi Ibnu Madždže, u Sunenu, br. 4049, kao i imam Hakim, u El-Mustedreku, 4/473., dok ga šejh Albani, rhm., u djelu "Silsiletul-Sahiha", br.87., ocjenjuje sahihom.)
Omer r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s., rekao: „Doći će vrijeme kada će svijet imati ljudske oblike ali će im srca biti poput srca pustinjskih vukova. Prolijevat će krv, a neće se libiti od zla kojeg čine! Ako im dadneš prisegu na vjernost – prevarit će te, a ako ti se obrate – lagat će te, ako im se povjeriš – iznevjerit će te, a kada ne budeš sa njima – ogovarat će te. Djeca će im biti bezobrazna, omladina devijantna, a njihovi stari će biti poročni – neće naređivati dobro niti će odvraćati od zla. Biti sa njima je poniženje, a tražiti ono što je njihovo je pravo siromaštvo! Dobri među njima je zalutao, dok je zalutali među njima dobar! Sunnet je za n jih bid'at, dok je bid'at za njih sunnet. Onaj koji dobro među njima naređuje je sumnjiv, fasik među njima je častan čovjek, dok je vjernik kod njih potlačen! Kada se ljudi počnu ponašati tako Allah će dati da njima ovladaju ljudi koji će ih ubijati ako što prozbore, koji će ih eksploatirati ako budu ćutali, koji će im uzimati ono što zarade, i koji će se nepravedno prema njima odnositi dok budu vladali njima!“ (Džami'ul-Ehadis, Sujuti, br.31621.)

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao: „Doći će vrijeme kada vjernik neće moći očuvati svoju vjeru izuzev onoga ko sa svojom vjerom bude išao od brda do brda, sa vrha na vrh, od stijene do stijene. Kada to vrijeme dođe neće se za život zarađivati osim uz srdžbu od Allaha dž.š. (haram zarada). Kada dođe to vrijeme čovjek će zbog svoje žene i djece stradati, a ako ne bude imao ženu i djecu onda će zbog svojih roditelja stradati, a ako ne bude imao roditelja stradat će zbog rođaka svojih ili komšija! Pitaše: Zbog čega će to biti tako o Allahov Poslaniče? Reče: Brukat će ga zbog male opskrbe (siromaštva), pa će se čovjek zbog toga izlagati onome što će ga uništiti!“ (Kitabul-Zuhd el-Kebir, Bejheki, br.446.)

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s., rekao: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, dunjaluk neće nestati sve dok ne dođe vrijeme kada ubica ne bude znao zbog čega je ubio, niti ubijeni zbog čega je ubijen! Bi rečeno: Kako će se to dešavati? Reče: Smutnja će biti velika (heredž); i ubica i ubijeni će biti u džehennemu!“ (Muslim, br.7488.)

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s., rekao: „Vi živite u vremenu u kojem ako bi deseti dio vjere ostavili – propali bi, a zatim će doći vrijeme u kojem ako se deseti dio vjere bude sproveo – bit će se spašeno!“ (Sunen Tirmizi, br.2436.)

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao: „Doći će vrijeme kada čovjeka neće biti briga odakle zarađuje svoj novac – jel' od halala ili od harama!“ (Sunen Nesa'i, br.4454.)

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s., rekao: „Doći će vrijeme kada neće imati čovjeka a da se ne hrani kamatom, a ako se ne hrani kamatom onda će ga zakačiti njena prašina!“ (El-Mustedrek, br.2162.)

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s., rekao: „Doći će vrijeme kada će najbolji čovjek biti onaj što se prihvatio uzdi svoga konja u borbi na Allahovom putu – kad god začuje poziv on je pojahao svoga konja tražeći smrt na Allahovom putu, kao i čovjek iz ovih usjeka, koji klanja namaz, daje zekat, i ljude poštedi svega osim od svoga hajra!“ (Sahih Ibnu Hiban, br.4600.)

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao: „Doći će vrijeme kada će i šejtan imati udjela u djeci ljudi! Bi rečeno: I to će se desiti o Allahov Poslaniče?! Reče: Da! Rekoše: Kako ćemo raspoznati tu djecu? Reče: Neće se sramiti i neće biti milosna!“ (El-Džami' El-Kebir, Sujuti, br.25700.)

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao: „Doći će vrijeme kada će neki ljudi pričati neke priče (ehadis), za koje niste čuli ni vi a ni očevi vaši! Dobro ih se čuvajte!“ (Musned Ishak b. Rahivejh, br.332.)

Od Enesa r.a., se prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao: „Doći će vrijeme kada će onaj koji sabura na vjeri biti poput čovjeka koji žar u svojoj ruci drži!“ (Tirmizi)

Enes b. Malik r.a., prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao: „Doći će vrijeme kada će ljudi sjediti u grupama u mesdžidu, a najveća briga će im biti dunjaluk. Allah nema nikakvu potrebu za takvima, pa nemojte ni vi sjediti s njima!“ (Mustedrek, Hakim, br.7916.)

Enes b. Malik r.a., prenosi da je čuo Poslanika s.a.v.s., kako kaže: „Doći će vrijeme kada će se ljudi nadmećati u uzgradnji džamija, a malo će u njima klanjati!“ (Musned Ebu Ja'ala, br.2817.)

Enes b. Malik r.a., prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao: „Doći će vrijeme kada će obilne kiše padati, a zemlja neće davati plodove!“ (Musned el-Bezzar, br.7411.)

Enes b. Malik r.a., prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao: „Doći će vrijeme kada će ljudi biti poput vukova – pa ko tada ne bude poput vuka pojest će ga vuci!“ (El-Mu'udžem el-Evsat, br.736.)

Enes b. Malik r.a., prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao: „Doći će vrijeme kada će čovjeku biti bolje da odgaja pseto nego li da odgaja svoje dijete!“ (El-Mu'udžem el-Kebir, Taberani, br.10537.)

Enes b. Malik r.a., prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao: „Doći će vrijeme kada se neće moći opstati bez činjenja grijeha, toliko da će čovjek morati da laže i da se krivo zaklinje, pa kada nastupi to vrijeme valja vam bježati! Pitaše: Kuda da bježimo o Allahov Poslaniče? Reče: Allahu, Njegovoj Knjizi i Sunnetu Njegova Poslanika!“ (Džami'ul-Ehadis, Sujuti, br.26414.)

Abdullah b. Abbas r.a., prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao: „Doći će vrijeme kada će širk biti skriveniji od crne praške, na crnoj stijeni u tamnoj noći!“ (Musned, Rebi'a b. Habib, br.830.)

Abdullah b. Abbas r.a., prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao: „Doći će vrijeme kada će se srce vjernika topiti isto kao što se topi so u vodi! Bi rečeno: Zbog čega to o Allahov Poslaniče? Reče: Zbog toga što će vjernik svojim očima gledati zlo koje neće biti u stanju da promjeni!“ (El-Emru bil-Ma'aruf, Ibnu Ebil-Dunja, br.26.)

Abdullah b. Abbas r.a., prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao: „Doći će vrijeme kada će svijet biti u ljudskom obliku ali će im srca biti šejtanska srca, poput srca pustinjskih vukova u kojima nema ni malo milosti. Ubijat će, ne libe se da počine zlo. Ako ih budeš slijedio - prevarit će te, kada se od njih odbiješ - ogovarat će te, kada zbore s tobom – lagat će te, ako se osloniš na njih – iznevjerit će te. Djeca su im bezobrazna, a omladina devijantna! Njihovi stari neće naređivati dobro i neće odvraćati od zla! Ponositi se njima je pravo poniženje; tražiti im nešto je pravo siromaštvo. Onaj ko bude blag prema njima je zalutao, a onaj ko tada bude dobro naređivao bit će sumnjiv! Vjernik među njima će biti potlačen. Sunnet će za njih biti bid'at, a bid'at sunnet. Kada se to desi njima će vladati najgori od njih, tako da se neće biti odazvano na dovu pa makar je i najbolji među njima učio!“ (Tergib vel-Terhib, Kavamus-Sunne Asbehani, br.230.)

Alija b. Ebi Talib r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s., rekao: „Bojim se da će doći vrijeme kada će od islama ostati samo ime, a od Kur'ana samo slova. Džamije će im biti izgrađene ali će uputa biti oštećena! Ulema će im biti najgori ljudi pod nebeskim svodom. Od njih će se javljati fitna, i njima će se vraćati!“ (Šu'abul-Iman, br.1763.)

Ummu Seleme r.a., kaže da je čula Poslanika s.a.v.s., kako govori: „Doći će vrijeme kada će se iskreni čovjek ugoniti u laž, a lažovu će se vjerovati, kada će se povjerljivi proglašavati varalicom, a varalica povjerljivim, kada će ljudi svjedočiti i onda kada se to od njih ne bude tražilo, i kada će se ljudi zaklinjati onda kad se od njih to ne bude tražilo!“ (Šerhu Me'anijel-Asar, Tahavi, br.6123.)

Abdullah b. Mes'ud r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s., rekao: „Doći će vrijeme trpljenja i sabra, kada će onaj ko se bude držao vjere imati nagradu 50 šehida. Omer r.a., reče: Od njih ili od nas? Reče: Od vas!“ (El-Mu'udžem el-Kebir, Taberani, br.10240.)

Abdullah b. Mes'ud r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s., rekao: „Doći će vrijeme kada će ljudi učiti Kur'an i truditi se u ibadetu ali će se družiti sa novotarima pa će širk činiti tamo gdje se ni ne nadaju, koji svoje učenje i rad naplaćuju, i dunjaluk dinom kupuju; to su sljedbenici ćoravog Dedždžala! Rekoh: O Allahov Poslaniče, kako će se to dešavati a među njima će biti Kur'an?! Reče: Pogrešno će tumačiti Kur'an, onako kako im odgovara, kao što su Jevreji i kršćani činili – izvitoperivali su značenja Tevrata pa im je Allah međusobno srca suprostavio i prokleo ih jezikom Davuda i Isa sina Merjeminog; zbog toga što su griješni bili i što su granice prelazili!“ (Zemmul-Kelami ve Ehlihi, Herevi, br.66.)

Abdullah b. Amr r.a., kaže da je Poslanik s.a.v.s., rekao: „Doći će vrijeme kada će srca ljudi biti divlja. Rekoh: Šta znači to „divlja“? Reče: Ponašat će se poput beduina, što zarade dat će ga hajvanima. Džihad je za njih šteta, a zekat muka!“ (Medžem'ul-Zeva'id, Hejsemi, br.4347.)

Abdullah b. Omer r.a., prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao: „Doći će vrijeme kada će ulema zavidjeti jedni drugima, i kada će biti ljubomorni jedan na drugog isto kao što jarci znaju biti ljubomorni jedan na drugog!“ (Džami'ul-Ehadis, Sujuti, br.26448.)

Džabir b. Abdullah r.a., prenosi da je čuo Poslanika s.a.v.s., kako kaže: „Doći će vrijeme kada će se mu'min među ljudima plašiti isto kao što se munafik danas plaši među vama!“ (Musnedul-Šamijjin, br.238.)

Selama bint el-Hurr rhm., kaže: Čula sam Allahovog Poslanika s.a.v.s., kako kaže: „Doći će vrijeme kada ljudi neće moći da nađu imama koji bi ih predvodio u namazu!“ (Sunen Ibnu Madždže, br.982.; Musned Ahmed, br.27181.)

Ebu Usejd el-Sa'idi r.a., prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao: „Doći će vrijeme kada će ljudi ići na razne strane svijeta gdje će zarađivati dobru hranu, dobre kuće i prevozna sredstva, pa će poručivati svojoj familiji: Požurite k nama! Vi ste u kamenitoj zemlji Hidžaza, a Medina je bolja za njih kad bi oni samo znali; neće saburati na medinskoj studi i vrućini niko a da mu neću biti zagovarač i svjedok na Sudnjemu Danu!“ (El-Mu'udžem el-Kebir, Taberani, br.15930.)

Sehl b. Sa'ad r.a., prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao: „Doći će vrijeme kada se 'alim neće slijediti, kada se od dobrog čovjeka ljudi neće stidjeti, kada se stariji neće poštivati, kada se, prema mladom, neće samilosti imati, kada će se ljudi zbog dunjaluka ubijati; srca će im biti divlja a zborit će ka' Arapi! Za dobro neće znati, protiv zla se neće boriti, a dobri među njima će se kriti. To su najgora Allahova stvorenja, u koja On neće gledati na Sudnjemu Danu!“ (Džami'ul-Ehadis, Sujuti, br.26415.)

Adijj b. Hatim r.a., prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao: „Doći će vrijeme kada će čovjeku padati teško da dadne zekat na svoj imetak!“ (El-Mu'udžem el-Kebir, Taberani, br.13708.)

Poslanik s.a.v.s., je rekao: „Doći će vrijeme kada će se ljudi u vezi Allaha svađati!“ (El-I'itikad, Sa'id Nejsaburi, 1/194.)

Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Doći će vrijeme kada će smrt biti dobra i za dobrog i za lošeg čovjeka. Što se tiče dobrog pa zbog toga što će umrijeti na dobru, a što se tiče lošeg pa zbog toga što će umrijeti sa manje grijeha!“ (El-Sunen el-Varida fil-Fiten, el-Dani, br.234.)

Poslanik s.a.v.s., je rekao: „Doći će vrijeme kada će bravi biti najvrijedniji imetak muslimana, s kojima će on hodati po vrhovima brda i mjestima s vodom, bježući sa svojom vjerom od fitni-iskušenja!“ (Sahihul-Buhari, 1/11.)

Poslanik s.a.v.s., je rekao: „Doći će vrijeme kada će ljudi dozvoljavati kamatu na ime trgovine!“ (El-I'itisam, 2/89.)


Izreke ashaba i uleme:

Ibnu Abbas r.a., kaže: „Doći će vrijeme kada će se ohalaliti pet stvari: alkohol kojeg će ljudi nazivati drugim imenima, korupciju koju će nazivati poklonom, ubistvo kojeg će nazivati sumnjom, zinaluk kojeg će nazivati brakom, kamatu koju će nazivati trgovinom!“ (El-I'itisam, 2/90.)

Ibnu Abbas r.a., je rekao: „Neće doći neko vrijeme a da ljudi u njemu neće izmisliti neku od novotarija, i umrtviti neki od sunneta, sve dok novotarije ne zažive, a sunneti ne pomru!“ (El-Mu'udžem el-Kebir, Taberani, 10/319.)

Ibnu Abbas r.a., je rekao: „Doći će vrijeme kada će se „ulema“ neugodno osjećati pred fakihima, a bit će opušteni pred oholnicima! To su pravi silnici, neprijatelji Milostivog!“ (Šu'abul-Iman, br.1768.)

Ibnu Abbas r.a., je rekao: „Doći će vrijeme kada će se 'ulema ubijati isto kao što se ubijaju psi! Kamo sreće da se 'ulema tog vakta napravi glupom (ja lejtel-'ulema fi zalikez-zeman tehameku)!“ (Džami'ul-Ehadis, br.26438.)
Ibnu Abbas r.a., kaže: „Doći će vrijeme kada će ljudi učiti Kur'an, dobro izgovarajući njegova slova i dobro kršeći ono o čemu ta slova zbore; teško se takvima zbog onog što znaju, i teško se takvima zbog onoga što čine!“ (El-Firdevs bi Me'esuril-Hitab, br.8686.)

Ibnu Mes'ud r.a., je rekao: „Doći će vrijeme kada će onaj koji se bude držao moga Sunneta, u momentu razlaza moga Ummeta, biti poput čovjeka koji žar drži u svojoj ruci!“ (Nevadirul-Usul fi Ehadisir-Resul, 2/327.)

Ibnu Mes'ud r.a., je rekao: „Doći će vrijeme kada će se sunnet smatrat bid'atom, a bid'at sunnetom, dobro zlom, zlo dobrom, a to će se desiti onda kada se ljudi budu povodili u dunjaluku za kraljevima i vladarima!“ (El-Bide'u, Ibnu Veddah, br.232.)

Ibnu Mes'ud r.a., je rekao: „Doći će vrijeme kada će čovjek doći do nekog groba, pa će se nasloniti na njega i reći: Kamo sreće da sam na mjesto njegovo! Žestina belaja i iskušenja ga je natjerala na to da zaželi brzi susret s Allahom dž.š.!“ (El-Mustedrek alel-Sahihajn, Hakim, br.8402.)

Ibnu Mes'ud r.a., kaže: „Doći će vrijeme kada će čovjek razvesti svoju ženu nakon čega će negirati to da ju je razveo, nakon čega će spavati s njom, i biti u zinaluku sve dok su zajedno!“ (El-Mu'udžem el-Evsat, br.4861.)

Ibnu Mes'ud r.a., je rekao: „Doći će vrijeme kada će ljudima biti otrgnut razum toliko da se neće moći naići na razumnog čovjeka!“ (El-'Aklu ve Fadluhu, br.49.)

Ammar b. Jasir r.a., je rekao: „Doći će vrijeme kada će najčvršća vjera biti vjera arapa-beduina (e'arab). Bi rečeno: A zbog čega to? Reče: Zbog toga što će nastajati izmišljotine i novotarije, kojima će se pozivat na sve strane!“ (El-Bide'u, Ibnu Veddah, br.234.)

Omer r.a., kaže: „Kad bih bio mu'ezzin moja djela bi bila potpuna, i ne bih mnogo mario za noćne i dnevne nafile! Čuo sam Allahovog Poslanika s.a.w.s., kako kaže: „Allahu, oprosti mu'ezzinima, 3x. Rekoh: Allahov Poslaniče, ostavio si nas na tome da se sabljama udaramo zbog učenja ezana! Poslanik a.s., reče: Ma jok, Omere, doći će vrijeme kada će ljudi ostavljati učenje ezana svojim najslabijim! Tjela koja su zabranjena džehennemskoj vatri su tijela mu'ezzina!“ (El-Tergib, Ibnu Šahin i Asbehani, br.566 i 282.)

Omer r.a., je rekao: „Doći će vrijeme kada glavešina jednog mjesta neće naređivati dobro niti će odvraćati od zla; kada se budu ljutili – ljutit će sa samo radi svog interesa, a kada budu zadovoljni – bit će to samo radi svoga interesa; niti će se ljutiti niti će se zadovoljavati radi Allaha dž.š.!“ (Mahdul-Savab fi Feda'il Omer b. el-Hattab, 2/708.)

Alija r.a., je rekao: „Doći će vrijeme kada će ljudima stomaci biti najveća briga, kada će pokućstvo biti najveća čast, kada će žene biti kibla, kada će vjera biti dinari i dirhemi – to će biti najgora stvorenja, koja kod Allaha neće imati nikakve cijene!“ (Džami'ul-Ehadis, br.26420.)

Alija r.a., je rekao: „Doći će vrijeme kada će istinu negirati devet desetina ljudi!“ (El-Zuhd, Ahmed b. Hanbel, br.686.)

Sufjan rhm., je rekao: „Doći će vrijeme kada će se smrt birati kao što se biraju dobre hurme!“ (Musned Ibnul-Dža'ad, br.1833.)

Imam Sevri rhm., je rekao: „Doći će vrijeme kada će biti mnogo uleme od čijeg se znanja ljudi neće okoristiti, niti će sami oni imati od svog znanja koristi. Najbolji od njih su oni koji se drže Kur'ana i onih koji ga uče!“ (El-Bide'u, Ibnu Veddah, br.239.)

Sufjan el-Sevri rhm., je rekao: „Doći će vrijeme kada će se spašavati samo onaj ko se bude pravio glupim!“ (El-Aklu ve Fadluhu, br.53.)

Sufjan el-Sevri rhm., je rekao: „Doći će vrijeme kada će tijela biti razvijena a srca mrtva!“ (Hiljetul-Evlija', 7/82.)

Hasan el-Basri rhm., je rekao: „Doći će vrijeme kada će se Kur'an uzimati radi pjevanja!“ (El-Bide'u, Ibnu Veddah, br.254.)

Ibrahim b. Edhem rhm., je rekao: „Doći će vrijeme kada će sljedeće tri stvari biti rijetke: brat s kojim bi se družio, dirhem zarađen na halal način i sunnet po kojem se radi i postupa!“ (Ehadis fi Zemmil-Kelami ve ehlihi, br.950.)

Ibrahim b. Edhem rhm., je rekao: „Doći će vrijeme kada će svijet imati ljudski lik a srca će im biti vučija srca, omladina i djeca će im biti takvi, a stari neće naređivati dobro niti će odvraćati od zla. Fasik će među njima biti ugledan, dok će mu'min među njima biti prezren!“ (El-'Uzla vel-Infirad, br.106.)

Abdullah b. Omer r.a., je rekao: „Doći će vrijeme kada neće ostati vjernika a da se nije odselio za Šam (Sirija), i doći će vrijeme kada će se ljudi okupljati u mesdžidima ali među njima neće imati vjernika!“ (El-Sunneh, Hallal, br.1308.)


Abdullah b. Amr r.a., kaže: „Doći će vrijeme kada će se ljudi skupljati u mesdžidima – a među njima neće biti vjernika!“ (Hakim u Mustedreku, br.8365.; Iman, Ibnu Ebi Šejbe, br.97.)

Abdullah 'Amr r.a., je rekao: „Doći će vrijeme kada će ljudi obavljati hadž, klanjati i postiti a među njima neće biti vjernika!“ (Ittihaful-Džema'ah, Hamud el-Tuvejdžiri, 2/68.)

Abdullah b. Amr r.a., je rekao: „Doći će vrijeme kada će ugledni, bogati i familijarni čovjek zaželjeti smrt zbog iskušenja i problema na koja će nailaziti od strane vladara!“ (El-Fiten, Mervezi, br.153.)

Huzejfe r.a., je rekao: „Doći će vrijeme u kojem se neće moći popravljati stanje osim putem onoga što se nekada zabranjivalo!“ (Halku Ef'alil-'Ibad, br.228.)

Huzejfe r.a., je rekao: „Doći će vrijeme kada će magareća mrcina biti ljudima draža od vjernika koji naređuje dobro i odvraća od zla!“ (Tefsirul-Kur'anil-'Azim, Taberani)

Huzejfe r.a., je rekao: „Doći će tako vrijeme da kada bi kopljem gađao u džemat, za vrijeme džume namaza,ne bi pogodio nikog osim kafira ili munafika!“ (El-Ibane el-Kubra, Ibnu Bettah, 1/175.)

Huzejfe r.a., je rekao: „Doći će vrijeme kada će se svako srce napuniti zla tako da nećeš moći naći srca koje je pošteđeno njega!“ (El-Sunen el-Varida fil-Fiten, el-Dani, br.315.)

Huzejfe r.a., je rekao: „Doći će vrijeme kada će najbolja kuća za ljude biti pustinja (badija).“ (Džuz'u Hadisej fi Ehadisi Huzejfe fil-Fiten, br.251.)

Ebu Hurejre r.a., je rekao: „Doći će vrijeme kada će 'alimu smrt biti draža od žutoga zlata!“ (El-Fiten, Mervezi, br.160.)

Ebu Hurejre r.a., je rekao: „Doći će vrijeme kada će se muško udavati poput ženskog!“ (El-Firdevs bi Me'esuril-Hitab, br.8691.)

Enes b. Malik r.a., je rekao: „Doći će vrijeme kada će bogataši obavljati hadž radi šetnje i razonode, oni srednji radi trgovanja, učeni radi prikazivanja i čuvenosti, a siromašni radi prošenja!“ (Džami'ul-Ehadis, br.26429.)

Ebul-Derda' r.a., kaže: „Doći će vrijeme kada će iman spadati sa ljudi a neće osjećati isto kao kad spadne ogrtač sa čovjeka!“ (El-Džami' el-Kebir, Sujuti, br.25699.)

Ebul-Alije rhm., je rekao: „Doći će vrijeme u kojem će vjernik biti poniženiji od robinje; najpametnijim će se smatrati onaj koji je prava lisica u vjeri!“ (El-Zuhd el-Kebir, Bejheki, br.145.)

Ebu Abdullah rhm., reče: „O Ebu Hafse, doći će vrijeme kada će se na mu'mina-vjernika, gledati kao na džifu-mrcinu, a na munafika - licemjera će ljudi s ponosom pokazivati rukama...!“ (El-Emru bil-Ma'aruf, Hallal, br.66.)

Sufjan el-Sevri rhm., je rekao: „Doći će vrijeme kad će ponestati sabura, razuma, blagosti, znanja, tako da čovjek neće imati kome da ispriča svoju brigu! Bi rečeno: Koje je to vrijeme? Sufjan reče: Mislim da je to ovo vrijeme!“ (El-Sunen el-Varida fil-Fiten, el-Dani, br.216.)

Sufjan el-Sevri rhm., je rekao: „Doći će vrijeme kada će dunjaluk biti tjesniji vjerniku od „Hassinnasa“. Znate li što je to? Reče: To je mračna i tijesna soba u kojoj se čovjek nalazi, pa traži sebi izlaza iz nje a ne može ga naći!“ (El-Sunen el-Varida fil-Fiten, el-Dani, br.242.)

Ebul-'Alije rhm., kaže: „Doći će vrijeme kada će se Kur'an u prsima ljudi pokvariti i izblijediti kao što odjeća izblijedi; neće u njemu više nalaziti slasti i užitka. Ako ne izvrše ono što im se naređuje, kažu: „Allah je taj koji oprašta i koji je Milostiv!“ (El-Mumtehina, 12.) Ako učine ono što je haram, kažu: „Allah neće oprostiti širk, a oprostit će sve mimo toga kome bude htio!“ (En-Nisa', 14.) U svemu će biti pohlepni, bez imalo straha. Oblačit će ovčije runo na tijela s vučijim srcima. Po njima je najbolji vjernik onaj što se najbolje bude ulagivao!“ (El-Mudžalesa ve Dževahirul-'Ilm, el-Dejnuri, br.2811.; el-zuhd, Ahmed, br.1728.)

Jusuf b. Esbat rhm., kaže: „Doći će vrijeme kada će ljudi istjeravati dobrog čovjeka zbog toga što neće da radi ono što oni rade!“ (Mu'udžem, Ibnul-Mukri', br.781.)

Ebul-Semh rhm., je rekao: „Doći će vrijeme kada će čovjek dobro ugojiti svoga konja s kojim će krenuti po svjetu kako bi našao nekog ko će mu dati fetvu u skladu sa sunnetom, pa će konja omršaviti a neće naći izuzev čovjeka koji će mu odgovarati po pretpostavci i mišljenju (zann).“ (Džami'u Bejanil-'Ilmi ve fadluhu, 2/72.)

Mikdam b. Ma'adij Kerb rhm., je rekao: „Doći će vrijeme kada čovjeku ništa neće biti od koristi osim dinara i dirhema!“ (Islahul-Mal, Ibnu Ebil-Dunja, br.81.)

'Avn b. Abdullah rhm., kaže: „Doći će vrijeme kada će se ljudi više zadovoljavati znanjem nego li djelima, i zborom nego li radom!“ (El-Mudžalesa ve Dževahirul-'Ilm, br.1327.)

Ebu Halid el-Ahmer rhm., je rekao: „Doći će vrijeme kada će se čitanje Mushafa obustaviti, a hadis i mišljenja će se tražiti, pa reče: Strogo se čuvajte toga; od toga crni lice, diže se galama, i srce obuzima!“ (Džami'u Bejnail-'Ilmi ve Fadlihi, br.998.)

Dahhak rhm., je rekao: „Doći će vrijeme kada će se hadisi toliko učestalo koristiti tako da će Mushaf zapasti u prašinu, neće se gledati u njega!“ (Džami'u Bejanil-'Ilmi ve Fadlihi, br.238.)

Dahhak rhm., je rekao: „Doći će vrijeme kada će se Mushaf kačiti o zid po kojem će pauci mreže svoje ispletati, nikako se ne koristeći njime, dok će ljudi postupati po raznim pričama koje prenose i slušaju!“ (Džami'u Bejanil-'Ilmi ve Fadlihi, br.1005.)
Ebu Kurejb rhm., kaže: „Doći će vrijeme kada će čovjek šetati po gradu sa svojom sadakom ne mogavši naći nikoga kome bi je dao!“ (Tuhfetul-Ešraf, El-Mizzi, br.9067.)

'Isa b. Zazan rhm., kaže: „Doći će vrijeme kada će šejtan biti u očima ljudi pa ko god bude htio da se zaplače – on će se časkom zaplakati!“ (El-Zuhd, Ahmed b. Hanbel, br.1561.)

Redža b. Hajve rhm., je rekao: „Doći će vrijeme kada će palma rađati samo jednu hurmu!“ (El-Derr el-Mensur, Sujuti, 2/74.)

Ibnu Bekr b. Va'il rhm., je rekao: „Doći će vrijeme kada se govor nečiji neće moći razumjevat!“ (El-Džami' fil-Hadis, Ibnu Vehb, br.331.)

„Doći će vrijeme kada će najvrijednije djelo nekog čovjeka biti spavanje, a najbolja nauka – ćutnja!“ (Kutul-Kulub, 1/172.)

„Doći će vrijeme kada će za nekog čovjeka biti najbolje da ćuti i da spava!“ (Ihja'u Ulumid-Din, 2/163.)

„Doći će vrijeme kada će se dozvoljavati korupcija na ime poklona, ubistvo na ime davanja primjera drugima - kada će se ubiti nevini čovjek kako bi svjetina pouku primila!“ (Ihja'u Ulumid-Din, 3/24.)

„Doći će vrijeme kada će ljudi voljeti pet stvari a zaboravljati na druge pet: voljet će dunjaluk a zaboravljat će ahiret, voljet će imetak a zaboravljat će svođenje računa, voljet će stvorenja a zaboravljat će na Stvoritelja, voljet će grijehe a zaboravljat će na tevbu i pokajanje, voljet će dvorce a zaboravljat će grobove!“ (Arhiv Multeka Ehlil-Hadis, br. 40690., 34/358.)



Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Imam „Sultanija“ džamije, Plav, CG

Thursday, August 2, 2012

UPOZORENJE NA NAJVEĆU PREVARU OD POČETKA SVIJETA

Svakim danom sve više se u medijima spominju vanzemaljci i navode tzv. dokazi o tome da su vanzemaljci bili na zemlji prije ljudi itd. Masoni koji pripremaju svijet za dolazak Dedzala su napravili takvu pomutnju u svijetu da je sve okrenuto naopačke, u medijima vladaju dezinformacije. Večina poznatih glumaca, pjevaća, vladara (uljučujući večinu islamskih), demokracija, EU, SAD, Islamske zemlje(Uključuući Saud. arabiju koju su oni i napravili protjerajući halifat).... svi su pod snažnim uticajem i kontrolom masona. Ono što je još teže opremaju vosjku onih koji se prema medijima bore protiv njih a u stvari samo pripremaju teren dedzalu, ons su večina teoretičara zavjere, NLO aktivista, Islamskih terorističkih grupa (koje su oni stvorili i naoružali da bi imali razlog da napadaju muslimane) ... Zašto teoretičari zavjere i naučnici? Oni su glavna karika u tom lancu, ako dobro pogledate njihove tekstove uočit ćete jako puno istinitih stvari o predznacim asudnjeg dana koji se mogu povezati sa hadisima, a i sa naukom, ali ono što je zabrinjavajuće i ono što sve njih svrstava u pomagaće Dedzala je to da večina, i to velika večina smatra i širi DEZINFORMACIJU da su ljude STVORILI vanzemaljci genetskom modifikacijom. Oni se hvale tom informacijom nipodaštavajući sve religije , posebno monoteističke, smatraju religiju samo kao sredstvo manipulacije stanovništvom. To je ono što Dedzal hoće da ljudi misle. Mediji su naveliko počeli da mu pripremaju teren i možemo ga uskoro očekivati. Kada on Dodje nakon takve medijske propagande, lahko mu je da se proglasi božanstvom i naredi ljudima da ga obožavaju, oni će to sami činiti jer će mediji ubijediti ljude da ih je on stvorio genetskom modifikacijom. Još kad se dodaju svi specijalni efekti ljudi će biti totalno ubijeđeni u to. Znajte da on ima tehnologiju koja je mnogo iznad naše i da može lahko da napravi efekte projekcije slika i videa na nebu, reproduciranje glasova u vašim glavama kao da vam neko šapće ili govori mislima, ima leteće tanjire, veliku bazu podataka o svakom (masoni drže i facebook), moći će da pravi razna čuda kao što nam je i poslanik Muhammed a.s. rekao da će moći spuštati kišu, oživljavati mrtve koje on usmrti, letjeti itd.
Vanzemaljci koji će uskoro doći nisu sa druge planete, to su samo kreacije masona u saradnji sa dzinima kao što je i navedeno u Kur'anu gdje se kaže da će mijenjati stvorenja... Dobro se pazite!!! Ako vam obmane i zavede i pomislite stvarno da je nauka dokazala da je on stvritelj propali ste. Zapitajte se ko je njega stvrio, ko je stvrio te vanzemaljce pa da oni mogu nešto stvarat, ko je sve njih stvorio, gdje su oni bili prije nego li je svemir nastao!?

Treći svjetski rat






Veoma brzo će se desiti rat u kojem će biti uništena tri od četiri djela; tri četvrtine će biti razorene, i od sedam ljudi, šest će biti ubijeno. Najstrahovitiji i najveći rat se približava, i on će biti posrednik između malih i velikih predznaka Sudnjega dana. Kada rat izbije, mali predznaci će se približiti velikim. Ljudi na našoj planeti iščekuju; svi iščekuju rat, danonoćno. Strah je zahvatio cijeli dunjaluk.
Kada rat otpočne, gotovo je! Veliki predznaci će odmah uslijediti, i tokom rata Mehdi a.s. će proučiti tekbir,“ Allahu ekber! Allahu ekber! Allahu ekber!“, i postaće očevidan muslimanima, zatim će se još jedan veliki predznak pojaviti, Dedžal. Nakon drugog velikog predznaka Isa a.s. će se pojaviti. Nakon toga, tri četvrtine dunjaluka će potonuti u unutrašnjost zemlje, zatim će se pojaviti Jedžudž i Medžudž, pa onda zvijeri iz zemlje. Onda dim; ovaj cijeli svijet će biti prekriven gustim dimom, zatim vatra, i na kraju će sunce izaći sa mjesta svoga zalaska, sa zapada. Kada se sve ovo završi, nastupiće kijamet.

Kao sljedbenici predaja, mi vjerujemo u „Spasioca“ koji će doći prije Isa a.s. Da! On se mora pojaviti prije Isa a.s. Mi to znamo iz predaja. Njegovo ime je Muhammed el Mehdi a.s. On dolazi, ali njegov dolazak se očekuje tek nakon velikog rata ( armagedona ). Naša predanja nam govore da će ovaj Veliki rat biti ujedno i posljednji rat. On će se voditi između velikih sila. Ne recite kako je Švicarska neutralna zemlja, ili Austrija, Luksemburg, ili možda Švedska. Ne! Kada oluja krene, zahvatiće i istok i zapad, potpuno .I kontinente i okeane. To mora biti tako!

I u tom velikom ratu, Mehdi a.s. će biti poslan u vidu „Božanske ruke“ sa neba na zemlju kako bi zaustavio rat, pošto kada male zemlje ratuju, velike se umiješaju i kažu: „ Stop“! Ali šta kada se veliki „zmajevi“ potuku? Niko ih nije u stanju zaustaviti, osim Božanske moći koja će im reći: „Allahu ekber!“ Nakon toga će se morati zaustaviti. Mehdi a.s. će biti prvi „Spasilac“, čije ime nam je dato u predajama.

Nakon kratkog vremena, pojaviće se tiranin, dobro znan iz predaja kao Anti-Hrist. On je najopasniji tiranin za djecu Adema a.s. Cijeli svijet će zahvatiti beskrajni problemi i patnje kada se on pojavi.

Zatim će se drugi „Spasilac“, Isa a.s. spustiti sa „Neba“ na zemlju. Susrešće se sa Mehdijem a.s. u Damasku, kod mezara Jahja a.s., sina Isaove a.s. tetke Iše, žene Zekarijahove a.s. On je ukopan u Damasku ispod predivnog kubeta unutar džamije. Isa a.s. će se pojaviti na istočnom minaretu te džamije, u vrijeme sabah namaza, i dva meleka će ga štititi svojim krilima. On će ga spustiti. Nosiće zeleni turban i biti će obasjan nurom. On ima najljepše lice, rumeno i bijelo. Njegova brada je crvena, a On je oznojen.

Doći će sa mačem. Tokom svog prvog boravka na zemlji , nikada nije dohvatio mač, ali sad se vraća kao Spasitelj. U vremenu kada se On pojavi, sva tehnologija će biti uništena. Njegov mač može dosegnuti bilo koju tačku. To je čudesan mač, „Nebeski mač“. Njegov Gospodar mu ga je dao. On će spasiti ljude iz ruku anti-hrista. Pojaviće sa na sabah namazu. U džamiji će biti mnoštvo ljudi i oni će klanjati sabah, zato što je namaz propisan svim Poslanicima i njihovim narodima. Iako su ga ljudi danas izgubili, nema veze. Isa a.s. se u svakom slučaju uvijek klanjao svome Gospodaru. On se nije klanjao sebi, niti krstu. Ne! On je klećao pred svojim Gospodarom. On je „Spasitelj“ , koji će spasiti ljude, i neće ostaviti nijednog sljedbenika anti-hrista na zemlji.

Nakon što spasi ljude iz ruku anti-hrista, doći će četrdeset godina potpunog mira na zemlji. U ovim vremenima neće nam biti potrebni avioni, brodovi, ni auta. Ništa! Svakoj osobi će biti podarene čudesne moći preko Isaa a.s. Ako ja, naprimjer, pogledam u pravcu drugog kraja neke planine i kažem:“ U ime Allaha,“ a to znači , „ Uz tvoju Božansku dozvolu, moj Gospodaru! Počastvovao si me da budem tvoj halifa. Ja tražim od Tebe!“ I ako mi On dadne dozvolu, onda ću ja moći zakoračiti odavde pa sve do drugog kraja planine.


KAKO PREŽIVJETI TREĆI SVJETSKI RAT


Moj Šejh mi je dao garanciju za ljude u toku Armagedona. On mi je dao tri glavna uputstva. Ako se ona poštuju, osoba ne može biti povrijeđena u ratu. Ovo nije nešto radi čega treba plakati, ne. Nemoguće je za one koji poriču Stvoritelja da prežive. Nikada! Pa čak i ako je to tvoj otac, tvoja majka, tvoja kćerka, tvoja sestra, ili tvoj brat! Nemoguće je!

Nemoguće je za one koji poriču Stvoritelja da prežive. Ti ljudi moraju biti ubijeni. Oni će se poubijati međusobno. Ako je neko od rođaka poricao Poslanika, oni bi se borili protiv njih i ubili ih.

Surovi ljudi ne mogu preživjeti. Surovi ljudi neće preživjeti.

Zavidni ljudi, zavidni ljudi su neprijatelji ljudskog roda. Oni će biti ubijeni i povrijeđeni sudeći po količini zavisti u njihovim srcima.

Nemoguće je za vjernika da bude ubijen tokom Armagedona, kao i za ljude koji čine dobra djela i imaju dobre namjere. To je nemoguće, ali oni koji nanose štetu čovječanstvu, imaju puno neprijatelja, i poriču Stvoritelja, oni moraju biti ubijeni. To je njihova kazna.


ZAŠTITA


Šejh Nazim je propisao zikr koji se treba učiti kada rat počne, i onda da se svaki dan uči:
100 x Hasbun Allahu ve ni` amel vekil
100 x La illahe illa ente subhaneke inni kuntu minel zalimin
40 x Salavat Tundžina (ALLAHUMME SALLI ALA SEJJIDINA MUHAMMEDIN SALATEN TUNDŽINA BIHA MIN DŽEM-IL EHVALI VEL-AFAT, VE TAKDI LENA BIHA DŽEMI' AL-HADŽAT VE TUTAHHIRUNA BIHA MIN DŽEM'IS-SEJJI'AT, VE TERFE'UNA BIHA EALED-DEREDŽAT, VE TUBELLIGUNA BIHA AKSAL-GAJAT, MIN DŽEMI'ILHAJRATI FIL-HAJATI VE BA'DEL-MEMAT! BI RAHMETIKE, JA ERHAMER-RAHIMIN!)


Šejh Nazim Haqqani

VELIKI PREDZNACI SUDNJEG DANA

PRVO: Redoslijed događanja velikih predznaka Sudnjeg dana


Nisam našao jasan tekst koji bi precizirao redoslijed događanja velikih predznaka Sudnjeg dana. Oni se spominju u hadisima zajedno bez redoslijeda. Njihovo spominjanje po redu ne obavezuje i njihovo događanje po spomenutom redoslijedu. Vezani su veznikom vav (و) a on ne obavezuje redoslijed.
Tekstovi u redoslijedu se razlikuju jedan od drugog.
Kako bi to bilo jasnije navešću primjer nekih od tih hadisa koji spominju sve velike predznake Sudnjeg dana ili neke od njih:
1.Bilježi Imam Ahmed od Huzejfe bin Usejd el Gaffarija r.a. da je rekao: Došao nam je Resulullah savs a mi smo se prisjećali. Rekao je: Čega se sjećate? Odgovorili smo: Sudnjeg dana. Rekao je: Doista neće nastupiti dok ne vidite prije njega deset znakova,- pa je spomenuo: Dim, Dedždžala, životinju, izlazak sunca sa zapada, spuštanje Isaa sina Merjeminog, Je'džudž i Me'džudž, tri pomračenja: pomračenje sa istoka, pomračenje sa zapada i pomračenje na Arapskom poluotoku, a posljednji od njih je vatra iz Jemena koja će tjerati ljude njihovom mahšeru ( okupljanju ).
Muslim bilježi ovaj hadis od Huzejfe bin Usejda sa drugom izjavom u kojoj stoji: Doista Sudnji dan neće nastupiti dok se ne desi deset znakova: pomračenje sa istoka, pomračenje sa zapada, pomračenje na Arapskom poluotoku, Dim, Dedždžal, životinja iz zemlje, Je'džudž i Me'džudž, izlazak sunca sa zapada i vatra iz dubine Adena koja će goniti ljude.
U drugoj predaji stoji: A deseti je silazak Isaa sina Merjeminog.
Ovo je jedan hadis od istog prenosioca ( ravije ) u kojem se redoslijed razlikuje.
2.Bilježi muslim od Ebu Hurejre r.a. da je Resulullah savs rekao: Požurite sa dobrim djelima prije nego se dogodi šestoro: izlazak sunca sa zapada, ili Dim, ili Dedždžal, ili životinja ili ono što se tiče posebno vas ili ono što se tiče svih vas.
Muslim bilježi ovaj hadis od Ebu Hurejre ali i sa drugim riječima: Požurite sa poslovima prije nego se dogodi šestoro: Dedždžal i duhan (dim) i životinja iz zemlje i izlazak sunca sa zapada i ono što se tiče svih vas i ono što se tiče isključivi svakog pojedinca.
I ovaj hadis je također još jedan hadis od istog prenosioca sa različitm redoslijedom predznaka, kao i sa različitim veznikom (او )-ili, (و )-i, a ni jedan od njih ne upućuje na redoslijed.
Ono što je moguće je spoznaja nekih od predznaka putem događanja jednih neposredno nakon drugih kao što se spominje u nekim predajama. Takav je i hadis Nevvas bin Sem'ana kojeg ćemo spomenuti kasnije inšaallah, u tom hadisu se spominju neki znakovi po redoslijedu događanja. Tako se prvo spominje izlazak Dedždžala pred ljude, zatim silazak Isa a.s. koji će ga ubiti, zatim pojava Je'džudža i Me'džudža u vremenu Isa a.s. i spominjanje njegove dove za njihovo uništenje.
Također se spominje u pojedinim predajama da je prvi predznak taj i taj, u nekim da je posljednji taj i taj, pa i pored toga postoji oprečnost među ulemom koji je prvi i to još od vremena ashaba r.a.
Tako Ahmed i Muslim bilježe od Ebu Zurre: Sjedili su kod Mervan bin Hakema trojica muslimana, pa su ga čuli kako veli da je prvi znak pojava Dedždžala. Na to je Abdullah bin Omer r.a.rekao: To što je rekao Mervan nije ništa. Čuo sam Resulullaha savs da je rekao: Doista je prvi predznak izlazak sunca sa zapada i izlazak životinje na ljude u jutarnjem vremenu. Koje god od ovo dvoje se prije dogodi, neposredno poslije toga će se dogoditi i drugo.
Ovo je Muslimova verzija.
Imam Ahmed dodaje u svojoj predaji: Rekao je Abdullah - a čitao je knjige- mislim da će se prvo desiti izlazak sunca sa zapada.
Da, spojio je Hafiz Ibn Hadžer između početka sa Dedždžalom i početka sa izlaskom sunca sa zapada, pa kaže: Ono što preovladava, na osnovu ukupnih predaja, je ta da je pojava Dedždžala prvi veliki znak koji će najaviti promjenu cjelokupnog stanja na većini zemlje. To će se završiti smrću Isa a.s.A izlazak sunca sa zapada je prvi veliki znak koji će najaviti promjene u višem (nebeskom) svijetu, a sve to će kulminirati Sudnjim danom. Možda se pojava životinje dogodi onog dana kada sunce izađe sa zapada.
Potom kaže: Mudrost je u tome da se sa izlaskom sunca sa zapada zatvaraju vrata pokajanja (tevbe), pa će izaći životinja koja će raspoznavati vjernike od nevjernika upotpunjavajući tako zatvaranje vrata pokajanja. A prvi znak početka Smaka ja vatra koja će tjerati ljude.
Hafiz Ibn Kesir smatra da je izlazak životinje prvi veliki neuobičajeni znak zemlje. Doista životinja koja razgovara sa ljudima, razlikuje vjernika od nevjernika je događaj stran uobičajenim normama.
A što se tiče izlaska sunca sa zapada, to je događaj vrlo očit, stoga je on prvi znak nebesa.
Pojava Dedždžala, silazak Isa a.s. sa neba, izlazak Je'džudža i Me'džudža, doista oni iako će se pojaviti prije izlaska sunca sa zapada i prije životinje oni su ipak ljudi. Njihova vidljivost, njihov primjer je normalna pojava za razliku od pojave životinje, izlaska sunca sa zapada koji su neuobičajeni.
Komentar Ibn Hadžera je superiorniji stoga što pojava Dedždžala u smislu ljudskog bića nije znak, nego je čudno stanje u kojem se on pojavljuje. Ljudsko biće a pored toga moćno da naredi nebesima kišu od koje će zemlja izniknut, biće s kojim je toliko i toliko onoga što nije uobičajeno, kao što će o tome biti riječi prilikom spominjanja Dedždžala.
Dedždžal je, u stvari, prvi neuobičajeni znak zemlje.
Tibi kaže: Znakovi su predznaci Sudnjeg dana koji ukazuju na njegovu blizinu i dešavanje.Od prvih je: Dedždžal, silazak Isaa a.s. , Je'džudž i Me'džudž i pomračenje. Od drugih je: dim, izlazak sunca sa zapada, pojava životinje i vatra koja tjera ljude.
Ovo je globalan redoslijed uzet iz jedne od skupine ajeta koji govore o njima, iako mi se ćini da Tibi vidi redoslijed znakova shodno onome kako je spomenuo u svakoj skupini. Ova njegova podjela je dobra i precizna. Doista ako izdvojimo predznake prve skupine o vrlo skorom Smaku vijeta, ono bi sadržavalo u sebi buđenje ljudi da se pokaju i vrate svom Gospodaru. Još se, dakle, nije desilo raspoznavanje vjernika od nevjernika. Prethodno sam spomenuo da predznaci iz prve skupine su poredani prema dešavanju. Dodao im je pomračenje što im svakako i odgovara.
Predznaci druge skupine upućuju na nastupanje Sudnjeg dana. Ljudi će se jasno raspoznavati na vjernike i nevjernike, kao što će sa pojavom dima vjernike zahvatiti oblik prehlade a nevjernici će napuhani biti. Potom će izaći sunce sa zapada i vrata pokajanja će se zaključati. Nevjernicima tada njihov iman neće koristiti a ni pokajanje onima koji se budu kajali. Pojaviće se životinja koja će raspoznavati ljude. Prepoznaće nevjernike od vjernika, biće blaga prema vjernicima a uništavaće nevjernike, o čemu ćemo kasnije govoriti. Posljednja će biti vatra koja će ljude tjerati.
U redoslijedu velikih predznaka Sudnjeg dana sam slijedio Tibijev redoslijed događanja jer mi se čini najtačnijim - a Allah dž.š. najbolje zna.
Prije spominjanja ovih deset velikih predznaka Sudnjeg dana govorio sam o Mehdiji jer će im on prethoditi. On je taj oko koga će se okupiti vjernici u borbi protiv Dedždžala,potom će sići Isa a.s. i klanjati za njim, o čemu ćemo inšaallah govoriti.

DRUGO: Neposredno smjenjivanje velikih predznaka jednih za drugim


Kad se dogodi prvi veliki predznak Sudnjeg dana odmah će ga slijediti drugi, poput bisera na ogrlici.
Taberani u Evsatu bilježi od Ebu Hurejre r.a. da je Resulullah savs rekao: Dolaziće predznaci jedan za drugim kao biseri nanizani.
Ahmed bilježi od Abdullah ibn Amra da je Resulullah savs rekao: Predznaci su biseri nanizani na koncu, kad konac pukne raspu se jedan za drugim.
Čini mi se, a Allah dž.š. najbolje zna, da je ovdje riječ o velikim predznacima Sudnjeg dana. Hadis jasno ukazuje na jako veliku blizinu njihovog događanja.
Ovom u prilog je i već spomenuto o velikim predznacima Sudnjeg dana kako će se u vrlo kratkom vremenskom razdoblju smjenjivati pa će prvi od njih poslije Mehdije biti Dedždžal, pa silazak Isa a.s. da ga ubije, pa pojava Je'džudža i Me'džudža i Isaova a.s. dova protiv njih pa će ih Allah dž.š. uništiti a Isa a.s. reći: Po onome što mi je Allah dž.š. obećao,ako tako bude, doista je sad Sudnji dan kao trudnica koja je prenijela preko roka, njena porodica ne zna kad će biti iznenađeni njenim porodom, noću ili danju.
Ovo je dokaz vrlo velike blizine Sudnjeg dana. Između smrti Isa a.s. i Sudnjeg dana će se dogoditi neki od velikih predznaka kao što su: izlazak sunca sa zapada, pojava životinje, dima, vatre koja će tjerati ljude. Sve to će se dogoditi u vrlo kratkom periodu uoči samog Sudnjeg dana. Njihov primjer je primjer ogrlice prekinute niti, a Allah dž.š. najbolje zna.
Našao sam potvrdu onom što sam rekao u riječima Ibn Hadžera: Utvrđeno je da su veliki predznaci poput niti konca, kad nit pukne biseri se brzo raspu, a tako je i kod Ahmeda.


Prva studija: Mehdija


Na kraju vremena će se pojaviti čovjek iz Ehlul bejta (porodice Poslanikove savs) sa kojim će Allah dž.š. potpomoći svoju vjeru. Vladaće sedam godina. Ispuniće zemlju pravdom nakon što je bila ispunjena zlobom i tiranijom. Ummet će živjeti u blagostanju kakvom nikad ranije nije živio. Plodovi zemlje će bujati a kiša padati, imaće se neograničeni imetak.
Ibn Kesir kaže: Plodova u tom vremenu će biti mnogo, usjeva u izobilju, imetka puno, vladaće osvajač, vjera će biti postojna, neprijatelj ponižen a dobra u njegovom vremenu neprestana.

Njegovo ime i opis

Ovaj čovjek će se zvati kao i Resulullah savs, a i otac će mu se zvati kao i otac Poslanika savs tako da će mu biti ime Muhammed ili Ahmed sin Abdullahov. Porijeklo će voditi iz potomstva Fatime r.a. kćerke Resulullahove savs, odnosno od sina Hasan bin Alija.
Ibn Kesir o Mehdiji kaže: Mehdija je Muhammed bin Abdullah el Alevi el Fatimi el Haseni r.a.
Spominje se u njegovom opisu: Proćelava čela, povijena nosa.

Mjesto pojavljivanja

Pojaviće se sa istoka. Bilježi se u hadisu Sevbana r.a. kako je Resulullah savs rekao: Boriće se za vaše blago trojica, svi sinovi halifini, potom neće pripasti nijednom od njih. Zatim će se pojaviti crni bajraci iz pravca istoka, pa će vas nezapamćeno pobiti...(potom je spomenuo nešto što nisam zapamtio, pa je rekao pa kada ga vidite dajte mu prisegu. Učinite to makar klizeći po snijegu. Doista će to biti Allahov halifa Mehdija.
Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, veli: Pomenuto blago u ovom kontekstu je blago Kabe. Za njega će se boriti sinovi trojice halifa. To će se dogoditi na kraju vremena prije pojave Mehdije. Doći će iz istočnih zemalja a ne iz Sevdab Samra kako to pretpostavljaju neupućene Šije, tvrdeći da je on sada tamo. Oni čekaju njegov dolazak na kraju vremena. Doista je ovo vrsta buncanja, dokaz velike zaostalosti, nagovor šejtana. Nikakvog dokaza ili argumenta o ovakvim tvrdnjama ne nalazimo u Kur'anu, Sunnetu, ispravnom rezonu niti u analogiji.
Dalje kaže: Podržavaće ga i pomagati ljudi istoka. Uspostavljaće njegovu vladavinu, i jačati njegove temelje. Njihovi bajraci će također biti crni. Poznato je da je i zastava Resulullaha savs bila crna i zvala se El Ukab - crni orao.
Do riječi: Želi se reći da će hvaljeni i obećani Mehdija na kraju vremena se pojaviti sa istoka, da će mu pristupiti kod Kabe, kao što na to upućuju određeni hadisi.

Dokazi iz Sunneta o njegovom dolasku

Zabilježeni su vjerodostojni hadisi o njegovom dolasku. Neki od njih kao jasan tekst o Mehdiji a neki kao spomen njegovih određenih svojstava. Ovdje ću spomenuti neke od tih hadisa kao dovoljnu potvrdu dolaska Mehdije na kraju vremena kao jednog od predznaka Sudnjeg dana:
1.Od Ebu Seid el Hudrija r.a. se prenosi da je Resulullah savs rekao: Pojaviće se na kraju mog ummeta Mehdija. Allah će ga napojiti kišom, zemlja će dati plodove a imetak samo dobro, umnožiće se stoka, uzvisiće se ummet, živjeće sedam ili osam (misli se na godine).
2. Također od Ebu Seid el Hudrija se prenosi da je Resulullah savs rekao: Obradovaće vas Mehdija. Biće poslan u vremenu velikih raskola i zemljotresa. Ispuniće zemlju poštenjem i pravdom kao što je bila ispunjena zlom i nepravdom. Sa njim će biti zadovoljni stanovnici i nebesa i zemlje. Imetak će pravo dijeliti. Čovjek upita: Kako pravo? Jednako među ljudima, odgovori.
Ispuniće Allah srca ummeta Muhammedovog savs bogatstvom, okružiti ih pravdom. Narediće glasniku da poviče: Treba li kome šta od imetka!? Neće se javiti niko osim jednog čovjeka, pa će mu reći: Idi kod čuvara blaga! Reći će čuvaru: Mehdija ti naređuje da mi dadneš blaga.Čuvar će mu reći: Požuri! Kad uzme čisto zlato pokajaće se i reći: Bio sam najpohlepniji iz ummeta Muhammeda savs. Zar meni nije dovoljno ono što i njima!? Vratiće blago ali ga niko neće htjeti i reći će mu sa: Mi nikad ne uzimamo ono što smo dali. Tako će biti sedam ili osam ili devet godina. Nakon toga u životu više neće biti dobra.
U rečenom je dokaz da će se nakon smrti Mehdije pojaviti veliko zlo i iskušenje.
3.Od Alije r.a. se prenosi kako je Resulullah savs rekao: Mehdija je iz naše porodice, Allah će mu dati boljitak u jednoj noći.
Ibn Kesir kaže: Allah će mu oprostiti, pomoći ga, nadahnuti i voditi, nakon što nije bio takvim.
4.Prenoi se od Ebu Seid el Hudrija r.a. da je Resulullah savs rekao: Mehdija je od mene, proćelava čela, iskrivljenog nosa. Ispuniće zemlju dobrom i pravdom kao što je bila puna zla i nepravde, vladaće sedam godina.
5. Od Ummu Seleme se prenosi da je čula Resulullaha savs kad je rekao: Mehdija je iz moje porodice, od djece Fatimine.
6. Od Džabira r.a se prenosi da je Resulullah savs rekao: Doći će Isa sin Merjemin, njihov vođa Mehdija će reći: De, klanjaj nam! Isa a.s će reći: Ne, vi ste vođe jedni drugima, time je Allah počasrio ovaj ummet.
7. Od Ebu Seid el Hudrija r.a. se prenosi da je Resulullah savs rekao: Od nas je onaj za kojim će klanjati Isa sin Merjemin.
8. Abdullah ibn Mes'ud r.a. prenosi da je Resulullah savs rekao: Neće otići ili neće završiti dunjaluk dok Arapima ne zavlada čovjek iz mog potomstva. Ime će mu se podudarati sa mojim imenom. A u drugoj predaji stoji : Njegovo ime će biti isto kao i moje a i ime njegovog oca će biti isto kao ime mog oca.

Neki od hadisa iz Dva sahiha (Buharija i Muslim) o Mehdiji

1. Od Ebu Hurejre se bilježi da je Resulullah savs rekao: Kako li će vam biti kada među vas siđe Isa sin Merjemin a predvodnik vaš bude jedan od vas.
2. Od Džabira r.a. se prenosi da je čuo Resulullaha savs: Neprestano će se skupina iz mog ummeta boriti za istinu do Sudnjeg dana. Pa reče: Sići će Isa sin Merjemin a njihov vođa će reći: Dođi, klanjaj nam. Pa će mu reći: Ne, zaista su jedni od vas vođe drugima. To je Allahova počast prema ovom ummetu.
3. Od Džabira r.a. se prenosi da je Resulullah savs rekao: Biće na kraju mog ummeta čovjek koji će dijeliti nebrojeno blago.
Džabir r.a., jedan od prenosilaca hadisa veli: Rekao sam Ubu Nedri i Ebu Alau : Šta mislite je li to Omer ibn Abdulaziz? Rekli su: Ne.
Ovi hadisi, zabilježeni u Dva sahiha upućuju na slijedeće:
PRVO: Prilikom silaska Isaa sina Merjemina na zemlju muslimanima će upravljati jedan od njih (muslimana).
DRUGO: Prisustvo njihovog vođe na namazu i njegovo predvođenje tog namaza kao imam, te njegov zahtjev Isau a.s. da im kao imam klanja upućuje na ispravnost ovog vođe i njegovu upućenost. Iako se u hadisu ne imenuje Mehdija, hadisi ukazuju na svojstva dobrog čovjeka i imama muslimana toga vremena. U Sunenima i Musnedima je komentar hadisa Dva sahiha i dokaz da se taj dobri čovjek zove: Muhammed sin Abdullahov, zvani Mehdija. A sunet komentariše jedan drugog.
Od hadisa koji upućuju na to je i hadis koji bilježi Haris ibn Ebi Usame od Džabira r.a. da je Resulullah savs rekao: Sići će Isa sin Merjemin i reći će mu njihov vođa Mehdija ...
To upućuje da je spomenuti vođa u Muslimovom Sahihu koji traži od Isaa a.s. da im klanja kao imam, on je Mehdija.
Šejh Sadik Hasan u svom djelu El Iza'a je spomenuo veliki broj hadisa o Mehdiji, zaključio ga hadisom Džabira r.a. u Muslimovom Sahihu, a potom rekao: Ne spominje se u njemu Mehdija, ali ovaj i drugi hadisi se mogu odnositi jedino na Mehdiju Očekivanog, i na to upućuju mnogi spomenuti dokazi.

Tevatur hadisa o Mehdiji

Ono što sam prethodno spomenuo od hadisa o Mehdiji i ono što nisam spomenuo iz bojazni od preopširnosti upućuje na očitu neupitnost ovih hadisa o čemu jasno govore pojedini imami i ulema. Ovdje ću spomenuti neka od njihovih mišljenja:
1. Hafiz Ebul Hasen el Abiri kaže: Izobilje vijesti su izrečene o Mehdiji od Resulullaha savs: potjecaće iz njegove porodice, vladaće sedam godina, ispuniće zemlju pravdom, sići će Isa a.s. i pomoći mu u ubistvu Dedždžala, predvodiće ovaj umet u namazu a za njim će klanjati Isa a.s.
2.Muhammed el Berezendži u svom djelu El Iša'a li ešrati ssema' kaže: Treće poglavlje o velikim predznacima Sudnjeg dana i neposrednim nagovještajima Sudnjeg dana je opširno. Od njih je i Mehdija. Zapravo, on je prvi od njih. Znaj da spomenute hadise o njemu, uprkos razlikama u predajama, gotovo ne možemo ni pobrojati.
Potom kaže: Saznao si da hadisi o postojanju i dolasku Mehdije na kraju vremenu dostižu stepen prenesenog tevatura (neupitnosti). Biće potomak Poslanika savs i od djece Fatimine r.a. Negirati ga nema nikakvog značenja.
3. Učenjak Muhammed es Sefarini kaže: Brojne su predaje o Mehdijinom dolasku. Te predaje su dostigle stepen tevatura, raširile se među učenjacima suneta i ubrajaju se u jedno od ubjeđenja (akida).
Potom je spomenuo skupinu hadisa o Mehdiji kao i imena pojedinih ashaba koji ih bilježe, pa kaže: Brojne su predaje od ashaba, tabi'ina, onih poslije njih, i one zajedno čine nepobitnu znanstvenu cjelinu. Vjerovati u dolazak Mehdije je obaveza (vadžib) kao što je to utvrđeno kod učenih i zapisano u ubjeđenju Ehli sunneta.
4. Ševkani kaže:Hadisa o dolasku Mehdije Očekivanog ima pedeset.Neki od njih su sahih ili hasen ili slabi ili izmišljeni. Nema sumnje da se radi o tevaturu.Stručnjaci su složni da se i za manji broj hadisa o nečemu kaže o tevaturu.A što se tiče predaja od ashaba o Mehdiji i njih je također mnogo i imaju propis ref'a(uzdizanje predaje do Poslanika savs.) A zna se da u takvim situacijama nije dozvoljen idžtihad(mišljenje)o ashaba o tome.
5.Sadik Hasan kaže:Hadisa o Mehdiji ima mnogo,uprlos različitosti u predajama.Oni dostižu stepen tevatura.Zabilježeni su u Sunenima,Mu'adžemima,Musnedima.
6.Muhammed ibn Dža'fer el Kitabi kaže: Rezultat svega je u tome da su hadisi o Mehdiji Očekivanom mutevatir kao i predaje o Dedždžalu i silasku Isaa sina Merjeminog.

Učenjaci koji su napisali knjige o Mehdiji

Pored poznatih hadiskih djela kao što su četiri Sunena, Musneda Ahmeda, Bezzara, Ebu Ja'le, Haris ibn Ebi Usame, Mustedreka Hakimovog, Musannefa ibn Ebi Šejbe, Sahiha ibn Huzajme i drugih napisanih djela u kojima se spominju hadisi o Mehdiji, grupa alima je napisala posebna djela o Mehdiji. U tim djelima je spomenut veliki broj predaja o njemu, najpoznatija od njih su slijedeća:
1.Džemal Hafiz Ebu Bekr ibn Ebi Hejseme, hadisi o Mehdiji, kao što spominje Ibn Haldun u svojoj Mukaddimi, prenoseći to od Es Suhejlija.
2. Sujuti je napisao djelo: El Urful Verdij fi Ahbaril Mehdi, koji je štampan u djelu El Hulva lil Fetava.
3. Spominje Hafiz ibn Kesir u svom djelu En Nihaje el Fitenu vel Melahimu da je posebno djelo napisao o Mehdiji.
4.Ali el Mutteki el Hindi je napisao posebnu studiju o Mehdiji.
5. Ibn Hadžer el Mekki je napisao djelo koje je nazvao: El Kavlul Muhtesar fi Alamatil Mehdil Muntazar.
6.Mula Ali el Kari je napisao djelo: El Mešrebul Verdi fi Mezhebil Mehdi.
7. El Mer'i ibn Jusuf el Hanbeli je napisao djelo: Fevaidul Fikr fi Zuhuril Muntazar.
8. Ševkani je napisao: Et Tevdihu fi Tevaturi ma dža'e fil Mehdil Muntazari ved Dedždžali vel Mesih.
9. Siddik Hasen kaže: Učenjak Muhammed ibn Ismail, jemenski emir (vladar) je sakupio neoborive hadise koji govore o dolasku Mehdije iz potomstva Muhammeda savs na kraju vremena.

Oni koji negiraju hadise o Mehdiji i odgovor njima

Ranije sam spomenuo skupinu vjerodostojnih hadisa koji nepobitno upućuju na pojavu Mehdije na kraju vremena, Mehdije, vladara pravednog i imama pravičnog. Prenio sam riječi uleme koji kao potvrdu tevaturu hadisa o Mehdiji, kao i neka pisana djela o tome. Ono što istinski žalosti je grupa pisaca koji su se pojavili u savremenom dobu a koji niječu dolazak Mehdije. Hadise o Mehdiji opisuju proturiječnošću i nepostojanošću. Mehdija, po njima, nije ništa drugo do izmišljena Šijska legenda koja se kasnije uvukla u Sunijske knjige.
Pojedini od ovih pisaca su pod uticajem onog što se pročulo od historičara Ibn Halduna o slabosti hadisa o Mehdiji. Iako Ibn Haldun nije kompetentan za ovu oblast u ocjeni slabosti ili jačine hadisa. Odbacio je mnoge predaje: Ovo je grupa hadisa koje su zabilježili imami Sunneta o Mehdiji i njegovom dolasku na kraju vremena a ti hadisi - kao što si vidio - nisu čvrsti pred kritikom osim malo ili manje od malo njih.
Kažemo: Kad bi samo jedan hadis bio vjerodostojan, bio bi dovoljan neoboriv dokaz o Mehdiji, a kamo li ako se radi o hadisima tačnim i brojnim (tevatur).
Odgovarajući Ibn Haldunu, šejh Ahmed eš Šakir kaže: Doista Ibn Haldun nije dobro proučio pravilo učenjaka hadisa: ravija je pouzdan dok se ne dokaže suprotno, jer da je to rpočitao i razumio ne bi rekao to što je rekao. Možda je i pročitao i znao ali je htio oslabiti te hadise povodeći se za političkim mišljenjem svoga vremena.
Potom je pojasnio da su pisanja Ibn Halduna o Mehdiji prepuna grešaka o imenima ljudi i spominjanju mahana. Pravdao ga je mogućim greškama onih koji su prepisivali njegovo djelo, ili ga korigovali, a Allah dž.š.najbolje zna.
U želji da bude kratko, ovdje ću spomenuti ono što je rekao Šejh Muhammed Rešid Rida o Mehdiji,kao obrazac drugima koji također poriču hadise o Mehdiji:
Kaže, Allah mu se smilovao;Što se tiče oprečnosti u hadisima o Mehdiji ona je jača i jasnija, pomirenje među predajama je lakše, mada je više onih koji je negiraju, a time sumnja u njih očitija. Stoga Dva šejha nijednu predaju o njemu ne bilježe u Dva Sahiha. Ti hadisi su bili najveći povod nereda i kušnje islamskih naroda.
Potom je spomenuo po njegovim pretpostavkama, primjer kontradiktornosti hadisa o Mehdiji a od najpoznatijih su: Najpoznatije predaje kod Sunija o njegovom imenu i imenu njegovog oca kažu da se zove Muhammed ibn Abdullah a u predaji: Ahmed ibn Abdullah. Šije Imamije su jednoglasni da je riječ o Muhammed ibn Hasan el Askeriju a oni su jedanaesti i dvanaesti njihovi imami nepogrješivi kojima su dali nadimak: Nepobitan dokaz, Postojan, Očekivani... Kajsanije tvrde da je Mehdija ustvari Muhammed ibn el Hanefi, da je živ i boravi na brdu Ridva ...
Kaže: Poznatog je porijekla: od Alije, od Fatime, od djece Hasanove a po nekim predajama od djece Husejnove shodno mišljenju Šija Imamija, postoje i brojni hadisi jasni da je od djece Abbasove.
Potom spominje mnoštvo Israilijata koji su ušli u hadiska djela: Doita je pristrasnost Aliji, Abbasu, Perziji dala veliki doprinos izmišljanju ovih hadisa. Svaka skupina tvrdi da će poticati od njih. Židovi i Perzijanci su plasirali ove predaje sa ciljem omamljivanja muslimana, kako bi se oni oslonili na leđa Mehdiji sa kojim će Allah dž.š. pomoći vjeru i proširiti pravednost na sve svjetove.
Na ono što je rekao Šejh Rešid Rida se odgovara riječima: Predaje o pojavi Mehdije su vjerodostojne i mutevatir, spomenuo sam skupinu hadisa i učenjaka koji jasno kažu o njihovoj tačnosti i brojnosti.
A što se tiče tvrdnje kako Dva šejha ne bilježe nijedan hadis o Mehdiji, odgovarako: Ne nalazi se sav Sunnet zapisan samo kod Dva šejha. Naprotiv navode se brojni vjerodostojni hadisi u drugim djelima: Sunenima, Musnedima, Mu'džemima.
Ibn Kesir kaže: Buharija i Muslim se nisu držali obaveze da sve što smatraju vjerodostojnim od Sunneta i zapišu. Verifikovali su hadise kojih nema u njihovim knjigama, kao što bilježi Tirmizija i drugi od Buharije da je rekao o vjerodostojnosti mnogih hadisa koji se ne nalaze kod njega, nego u Sunenima i drugdje.
A što se tiče navodnih Israilijata i Šijskih izmišljotina i pristrasnosti u hadisima - toga ima- ali hadiski učenjaci su objasnili nevjerodostojno od drugog napisali djela o apokrifnim hadisima, pojasnili slabe ravije, odredili precizna pravila u sudu o ljudima, tako da čak nijedan inovator i lažac nije ostao a da na njeg nisu ukazali. Tako je Allah dž.š. sačuvao Sunnet od igre podrugljivaca, iskrivljenja rušitelja, krivog prepisivanja besposličara. To je od Allahovog dž.š. čuvanja ove vjere.
Pa kada bi i bilo tu i tamo izmišljenih predaja o Mehdiji pristrasnosti radi to nas doista ne obavezuje da ostavljamo ono što je vjerodostojno o tome: spominjanje njegovog opisa, imena, imena njegovog oca. Ako bi čovjek odredio ličnost za Mehdiju a to bilo suprotno vjerodostojnim hadisima o tome, to ne bi rezultiralo nijekanjem onog Mehdije nagoviještenog u vjerodostojnim hadisima.
Potom Mehdiji ne treba niko da ga doziva. Allah dž.š. će ga pokazati kad bude htio. Ljudi će ga poznati po znakovima koji će upućivati na njega. A oprečnost predaja je rezultat patvorenih hadisa, a vjerodostojni hadisi nemaju nikakve oprečnosti u sebi, Allahu hvala.
Također, razlike među Šijama nisu validne. Pravedni sud je Kur'an i Sahih hadis. Šijske izmišljotine i nebuloze ne smiju biti stub odbacivanja pomenutog i tačnog od Resulullaha savs.
Učenjak Ibnul Kajjim o Mehdiji kaže: Šije Imamije kažu četvrto mišljenje, a to je: On je Muhammed bin Hasan el Askeri, Očekivani, potomak Husejna sina Alijinog a ne potomak Hasanov. Prisutan je u pojedinim oblastima. Nevidljiv. Naslijediće štap, zapečatiće svemir. Ušao je u brdo Serdab Samra prije više od pesto godina. Nakon toga ga oko nije vidjelo i nema nikakve vijesti niti traga o njemu. I oni ga svaki dan čekaju!! Na vratima Serdaba čeka osedlan konj. Dozivajući ga viču da izađe: O Pomagaču! Izađi naš Pomagaču! Potom se vraćaju skrhanih želja, neispunjenih. To su oni i njihov Mehdija!
Dobro neko reče:
Kolika je žalost za Serdab da je rodila onog
Kome vi govorite svojim neznanjem, o žalosti
Vaš razum je prekrila prašina i doista ste
Udvostručili vratove i obmanu.
Ovakvi su postali sramota i ruglo potomaka Ademovih, podsmijeh svih razumnih.

Hadis: Nema Mehdije osim Isaa sina Merjeminog, i odgovor na njega

Neki od onih koji negiraju hadise o Mehdiji se brane hadisom koga bilježi Ibn Madže i Hakim od ibn Enesa da je Resulullah savs rekao: Neprestano će se povećavati žestina i odstupanje u dunjaluku, škrtost kod ljudi. Sudnji dan će se dogoditi nad najgorim ljudima. I nema Mehdije osim Isaa sina Merjemina.
Odgovara im se da je ovaj hadis slab (daif) jer je riječ o Muhammed ibn Halid Džundiju. O njemu Zehebi kaže: Kaže El Ezdi: Nepriznatog hadisa. A Ebu Abdillah el Hakim kaže: Nepoznat. Rekao sam - Zehebi- hadis: Nema Mehdije osim Isaa sina Merjemina je nepriznat hadis, kojeg je uabilježio Ibn Madže.
Šejhul islam Ibn Tejmije veli: Ovo je slab hadis. Koristili su ga Ebu Muhammed ibn Velid el Bagdadi i drugi, a nije hadis koji bi trebalo uzimati. Bilježi ga i Ibn Madže od Junusa a on od Šafije a ovaj od čovjeka iz Jemena zvanog Muhammed ibn Halid el Džundij a on od onoga od koga nije dozvoljeno prenositi. I to se ne nalazi u Šafijinom Musnedu. Kaže se i da ga Šafija nije čuo od Džundija, a Junus od Šafije
O njemu Hafiz Ibn Hadžer kaže: Nepoznat.
Ibn Kesir se razlikuje po ovom pitanju pa kaže: Ovo je poznati (mešhur ) hadis od Muhammed ibn Halida el Džundija es Sem'anija el Muezzina, Šafijinog učitelja od koga hadise prenosi nekoliko prenosilaca. Nije on nepoznat kako to tvrdi Hakim, nego se od Ibn Me'ina bilježi da ga je ocijenio povjerljivim. Ali postoje prenosioci koji ovaj hadis prenose od njega a on od Eban ibn Ebi Ajaša a ovaj od Hasana Basrija (mursel hadis- ne doseže do Resulullaha savs). Sponinje naš šejh u djelu Tehzib da su neki vidjeli Šafiju u snu kako im govori: Slagao je na mene Junus ibn Abdile'ala es Sudfi, nije to hadis od mene. Smatram da je Junus ibn Abdile'ala povjerljiv i ne može se degradirati na onovu sna. Ovaj hadis, na prvi pogled, se čini oprečnim hadisima koje smo spomenuli kao potvrdu postojanja Mehdije mimo Isa a.s. prije njegove pojave, što je izvjesnije a Allah zna najbolje ili poslije njegovog silaska. Međutim, kad dobro razmislimo, nema tu nikakve suprotnosti. Želi se reći da je prvi istinski Mehdija Isa a.s. a to ne spriječava postojanje još jednog Mehdije, a Allah dž.š.,opet, najbolje zna.
Ebu Abdillah el Kurtubi kaže: Moguće je da riječi: Nema Mehdije osim Isaa a.s. znače: Nema potpunog, nepogriješivog Mehdije osim Isaa, i time bi se pomirile predaje i uklonila kontradiktornost.
Smatram: Pretpostavka njegove utemeljenosti ne umanjuje snagu hadisa o postojanju Mehdije, hadisa koji su tačnijeg seneda od ovog o kojem se ulema razišla u njegovoj utemeljenosti, a Allah dž.š. najbolje zna. 

DRUGA STUDIJAedždžal Mesih

Značenje riječi El Mesih

Ebu Abdullah el Kurtubi spominje dvadesettri izvedenice ovog korjena riječi a autor El Kamusa pedest značenja.
Ovaj izraz se upotrebljava za iskrenog, kao i za lažljivog prevaranta. Tako Mesih Isa sin Merjemin je iskreni, dok je Mesih Dedždžal pokvareni lažac.
Allah dž. š. Je stvorio dva Mesiha, jedan nasuprot drugom:
Tako je Isa a.s. Mesih upute, liječi slijepog i gubavog, oživljava mrtvog-Allahovom dž.š. dozvolom.
A Dedždžal - Allah ga prokleo- je Mesih stranputice. Iskušaće ljude onim što mu je dato od znakova kao što su: spuštanje kiše,rast rastinja i druge neprirodnosti.
Nazvan je Dedždžal Mesihom jer mu je jedno oko «memsuhatun» pobrisano, ili zato što će zemlju pobrisati za četrdeset dana.
Prvo mišljenje je jače jer se u hadisu kaže: Doista je Dedždžal pobrisanog oka.

Značenje riječi Dedždžal

A riječ Dedždžal je izvedena od: katranom namazati devu, kada je katranom prekriju.
A osnova riječi je u značenju: Mješanje. Kaže se «dedžele» kada se pomiješa i prikazuje.
Dedžžal je: lažac, smutljivac i nadnaravan, riječ u augmentativu na oblik « fe'aal «, odnosno onaj ko puno laže i obmanjuje.U mnošini se kaže « dedždžalun», a Malik je rekao «dedžadžile», u obliku nepravilne množine.
Kurtubi spominje da riječ Dedždžal ima deset upotreba u jeziku.
Izraz Dedždžal je postao simbolom jednookog Mesiha lažljivca, pa kad se izgovori Dedždžal isključivo se misli na to značenje.
Dedždžal je nazvan Dedždžalom jer on istinu prekriva neistinom, ili zato što ljudima prekriva svoje nevjerovanje, prikazivanje i pretvaranje, ili zato što se pokriva brojnošću svoje skupine. A allah dž.š. najbolje zna.

Osobine Dedždžala i zabilježeni hadisi o njemu

Dedždžal je čovjek, potomak Ademov. Ima mnogo svojstava rečenih u hadisima kako bi se ljudi upoznali i upozorili na njegovo zlo. Kada se pojavi prepoznaće ga istinski vjernici, neće biti njime iskušani, nego će ga znati po opisu koji nam je prenio Iskreni savs. Ova svojstva ga razlikuju od drugih ljudi. Neće zavarati nikoga osim neznalicu (džahila) koji je još prije stradao. Molim od Allaha sigurnost za nas.
Od tih svojstava je : čovjek, mlad, crven, nizak, hodaće primičući prste a odmičući pete, kovrdžave kose, širokog čela, širokih prsa, pobrisanog desnog oka. To oko nit je istureno nit je udubljeno, poput je bobe koja pluta po površini. A njegovo lijevo oko je prekriveno gustom koprenom. Između očiju će mu pisati «kaf, fa, ra- kefere» nepovezanim slovima, što znači kafir (nevjernik). Pročitaće ih svako od vjernika, i ko zna i ko ne zna čitati. Od njegovih svojstava je i neplodnost, neće imati djece.
Spomenuću nekoliko vjerodostojnih hadisa u kojima se spominju neke od nabrojanih osobina. I oni su dokaz pojave Dedždžala:
1.Od Ibn Omera r.a. se prenosi da je Resulullah savs rekao: Zaspao sam obilazeći Kabu ...(pa je spomenuo kako je vidio Isa a.s., potom Dedždžala, pa je, opisujući ga,rekao ... kad ono ogroman čovjek, crven, kovrčave kose,ćorav, oko mu je poput bobe koja pluta po površini, rekoše: To je Dedždžal, njemu najsličniji čovjek je Ibn Kutn, čovjek iz plemena Huza'a.
2.Od Ibn Omera r.a. se prenosi da je Resulullah savs spomenuo Dedždžala pa rekao: Doista Allah nije ćorav. Nije li Mesih Dedždžal ćorav u desno oko koje je poput plutajuće bobe na površini.
3. U hadisu Nevas bin Sem'ana stoji da je Resulullah savs opisao Dedždžala: On je mladić, jako kovrčave kose, ugašenog oka, kao da ga poredim sa Abdulizzom Ibn Kutnom.
4.Ubade bin Samit prenosi da je Resulullah savs rekao: Doista je Mesih Dedždžal čovjek, nizak, proćelav, šepav, ćorav, pobrisanog oka koje niti je istureno niti udubljeno. Ako vam se pričini, znajte da vaš Gospodar nije ćorav.
5.Ebu Hurejre prenosi da je Resulullah savs rekao: A što se tiče Mesiha zablude on je ćorav u jedno oko, visokog čela, širokih prsa, gubav.
6.Husejfe r.a. prenosi da je Resulullah savs rekao: Dedždžal je ćorav u lijevo oko, nakostriješene kose.
7.Enes r.a. prenosi da je Resulullah savs rekao: Između očiju će mu biti napisano kafir (nevjernik).
A u drugoj predaji stoji: biće pravilno poredana slova: ke, fe, re, pročitaće ih svaki musliman.
A u predaji Huzejfinoj stoji: pročitaće ih svaki mu'min, bio pismen ili nepismen.
Ovaj natpis će biti stvaran i vidljiv. Nema nejasnoće u tome da ga neki ljudi vide a neki ne vide, niti da ga čita nepismen. To stoga što vizuelnu moć stvara Allah dž.š. kako hoće i kad hoće. Taj natpis će vidjeti vjernik svojim okom makar i ne znao čitat, a neće ga vidjeti nevjernik makar znao čitati, isto kao što vjernik vidi Allahove znakove koje nevjernik ne vidi. Tako će Allah dž.š. podariti mogućnost čovjeku bez učenja jer će to biti u vrijeme natprirodnosti.
Nevevi veli: Tačno je ono na čemu su učenjaci, a to je da će ovaj natpis biti stvaran i vidljiv. Allah ga je učinio znakom i jednim od nepobitnih dokaza o njegovom nevjerstvu, laži i pokvarenosti. Predočiće ga svakom muslimanu, pismenom ili nepismenom, a sakriće ga od onog kome je htio nesreću i kušnju, a u svemu tome nema oprečnosti.
8.Od njegovih svojstava je i ono što se bilježi u hadisu Fatime bint Kajs r.a. u priči o Džesasi u kojoj Temim r.a. kaže: Brzo smo krenuli dok nismo ušli u kuću, kad u njoj najveći i najčvršći čovjek koga smo ikad vidjeli.
9.Imran bin Husajn prenosi da je čuo Resulullaha savs da kaže: Između stvaranja Adema i Sudnjeg dana nije stvoren veći čovjek od Dedždžala.
10.A što se tiče Dedždžalove neplodnosti, bilježi se od Ebu Seid el Hudrija da mu je rekao Ebu Sajjad: Zar nisi čuo Resulullaha savs kako kaže: Doista neće imati potomaka? Naravno da sam čuo - reče.
Primjetno je da u spomenutim predajama nekad lijevo a nekad desno oko je opisano ćoravošću, a sve predaje su vjerodostojne, te tu postoji nejasnoća.
Hafiz Ibn Hadžer smatra da je hadis Ibn Omera u Dva sahiha o ćoravosti desnog oka prioritetniji od predaje Muslima o ćoravosti lijevog oka, jer je usaglašenost o tačnosti jača od neusaglašenosti.
Kadi 'Ijad smatra kako su mu oba oka oštećena. Sve predaje su vjerodostojne. Desno oko je slijepo i pobrisano kao što stoji u Hadisu Ibn Omera r.a. a na lijevom oku je gusta koprena, tj. I ono je oštećeno. Tako su oba oka ćorava, jedno je slijepo a drugo dobro oštećeno.
O ovom sublimiranju predaja Nevevi kaže: Ovo je vrhunac ljepote.
I to je ono što Ebu Abdullah el Kurtubi smatra ispravnim.

Da li je Dedždžal živ? I da li je postojao u doba Allahovog Poslanika savs?

Prije nego odgovorimo na ova dva pitanja neophodno je poznavati Ibn Sajjada. Je li on Dedždžal ili je to neko drugi? A ako je neko drugi mimo njega Dedždžal hoće li se pojaviti prije iskušenja Dedždžala ili ne?
Prije nego odgovorimo na ova pitanja upoznajmo se sa Ibn Sajjadom.

Ibn Sajjad

Zove se Safi, a kažu i Abdullah, sin Sajjadov ili Saidov. Bio je jedan od Židova Medine, neki pak kažz da je bio od Ensarija. Bio je mlad kad je Allahov Poslanik savs došao u Medinu.
Ibn Kesir spominje da je primio islam i da je njegov sin Umara bio prvakom tabi'ina od kojeg su prenosili hadise Imam Malik i drugi.
Njegovu biografiju nilježi Zehebi u djelu Tedžridu esma'is sahabe, u kojem kaže: Abdullah Ibn Sajjad, spominje ga Ibn Šahin i kaže: On je sin Saidov, otac mu je bio Židov, rodio mu se Abdullah ćorav i osunećen, za njega se kaže da je Dedždžal, potom je prihvatio islam i on je tabi'in, jedan od prenosilaca hadisa.
Spominje ga i Hafiz Ibn Hadžer u djelu El Isabe, navodeći ono što je rekao Zehebi kaže: Od njegove djece je Umara ibn Abdullah ibn Sajjad. Bio je među najboljim muslimanima, iz društva Se'id ibn Musejjiba. Od njega su prenosili hadise Imam Malik i drugi. Zatim je spomenuo nekoliko hadisa o Ibn Sajjadu koje ćemo navesti kasnije.
Potom veli: Općenito govoreći, neutemeljno ga je ubrajati u ashabe, jer da je ashab sigurno ne bi bio Dedždžal zato što će Dedždžal umrijeti kao kafir. A ako je to neko drugi onda on nije bio musliman kad ga je Resulullah savs sreo.
A ako je poslije toga primio islam, onda je on tabi'in prenosilac hadisa kako tvrdi Zehebi.
Ibn Hadžer u djelu Tehzibut tehzib o Umaru ibn Sajjadu kaže: Umara ibn Abdullah ibn Sajjad el Ensari Ebu Ejjub el Medeni prenosio je hadise od Džabir ibn Abdullaha, Seid ibn Musejjiba i Ata' ibn Jesara, a od njega su prenosili hadise: Dahhak ibn Usman el Huzami, Malik ibn Enes i drugi. Ibn Me'in i Nesa'i kažu: povjerljiv. A Ebu Hatem: dobrog hadisa. Ibn Se'ad kaže: Bio je povjerljiv, malo je hadisa prenio. Imam Malik nikome nad njim nije davao prednost u hadisu. Govorili su: Mi smo potomci Ušejhab ibn Nedždžara pa su ih naslijedili Benu Nedždžar a danas su saveznici Benu Malik ibn Nedždžara, a nije poznato njihovo porijeklo.

Stanje Ibn Sajjada

Ibn Sajjad je bio varalica. Ponekad je gatao pa pogađao i lagao. O njemu se pričalo među ljudima, pričalo se da je Dedždžal o čemu ćemo govoriti kada bude riječ o tome kako ga je Resulullah savs iskušao.

Poslanikov savs ispit za Ibn Sajjada

Kad se među ljudima pročuo slučaj ibn Sajjada, kako je upravo on Dedždžal, Allahov Poslanik savs je htio da se pobliže upozna s tim, da objelodani njegovo stanje. Otišao je do njega sakriven kako ga Ibn Sajjad ne bi primjetio nadajući se da će čuti nešto od njega. Uputio mu je nekoliko pitanja koja su otkrila njegovu zbilju.
U hadisu Ibn Omera r.a. stoji kako je Omer r.a. u društvu Poslanika savs i skupine sunarodnjaka se uputio Ibn Sajjadu. Našli su ga kako se igra sa djecom u blizini tvrđave Ibn Mugale. Bio je blizu punoljetnosti. Nije ih primjetio dok ga Resulullah savs ne udari po ruci i reče mu: Svjedočiš li da sam ja Allahov Poslanik? Ibn Sajjad ga je gledao pa reče: Svjedočim da si Poslanik nepismenim. Onda Ibn Sajjad reče Poslaniku savs: Svjedočiš li ti da sam ja Allahov Poslanik? Pa je odbio to posvjedočiti i reče: Ja vjerujem u Allaha i Njegovog Poslanika. Upita ga : Šta vidiš? Ibn Sajjad reče: Dolazi mi iskren i lažac. Poslanik mu reče: Pomiješalo ti se. Potom mu Poslanik savs reče: Nešto sam sačuvao, sakrio za tebe!? Ibn Sajjad reče: To je dim. Poslanik reče: Odstupi, nećeš povratiti moć. Omer r.a. reče: Dopusti mi Allahov Poslaniče da ga udarim sabljom po vratu. Resulullah savs odgovori: Ako je on taj ti nad njim moći nemaš, a ako nije, čemu onda njegovo ubistvo.
U predaji se bilježi kako ga je Resulullah savs upitao: Šta vidiš? Vidim prijestolje (arš) na vodi - reče. To je šejtanovo prijestolje na moru, reče mu Poslanik. Šta još vidiš? Vidim iskrene i lažljive ili lažljive i iskrene. Poslanik savs reče: Ostavite ga, pomiješalo mu se.
Ibn Omer kaže: Potom je Resulullah savs otišao sa Ubej ibn Ka'bom do palmovika u kojem je boravio Ibn Sajjad. Želio je čuti nešto od Ibn Sajjada prije nego li ga on primijeti. Resulullah savs ga ugleda naslonjenog na pokrivač, majka vidje Poslanika naslonjenog na palmu pa reče: Sa'fe, a tako se zvao Ibn Sajjad, eno Muhammeda savs. Ibn Sajjad se uznemiri a Resulullah savs reče: Da sam ga ostavio, obznanio bi se.
Ebu Zerr r.a. priča: Resulullah savs me poslao njegovoj majci da je pitam koliko ga je u trudnoći nosila? Pitao sam je i rekla je dvanaest mjeseci. Potom me poslao da je pitam o njegovom prvom plaču prilikom poroda. Pitao sam je i rekla je da je to bio plač kao plač djeteta od mjesec dana. Potom Resulullah savs reče: Nešto sam ti sklonuo, sakrio. Dio lobanje crvenkasto - bijele ovce i dim. Kaže: Htjede reći duhan ( dim) pa ne možede pa reče: Duh, duh (dim).
Tako ga ispita Resulullah savs kako bi se upoznao sa stvernošću oko Ibn Sajjada.
Ovdje se riječju duhan (dim) aludira na Kur'anske riječi: Zato sačekaj dan kada će im se činiti da prema nebu vide vidljiv dim. U predaji Ibn Omera kod Imam Ahmeda se spominje:Sakrio sam ti nešto, a sakrio mu je: dan kada će vidjeti prema nebu vidljiv dim.
Ibn Kesir kaže: Doista se Ibn Sajjad služio metodom gatara, jezikom džina koji rasčlanjuju riječi zato je rekao: duh odnosno duhan. Tada je Resulullah savs otkrio istinu da je to šejtanskog posla pa mu reče: Propao si, nećeš preći svoju granicu.

Njegova smrt

Prenosi se od Ibn Džabira da je rekao: Izgubili smo Ibn Sajjada na dan Harre.
Ibn Hadžer je verifikovao ovu predaju, a smatrao je slabim mišljenje kako je on umro u Medini, kako su mu otkrili lice i klanjali mu dženazu.

Da li je Ibn Sajjad Veliki Dadždžal?

Spomenuli smo govoreći o stanju Ibn Sajjada i ispiti Resulullahovom savs ono što upućuje na suzdržanost Božijeg Poslanika po pitanju Ibn Sajjada. Objava (vahj) nije potvrdila da se radi o Dedždžalu niti je ti opovrgla.
Omer r.a. se zaklinjao pred Poslanikom savs kako je Ibn Sajjad Dedždžal a Resulullah savs to nije nijekao.
Bilo je još ashaba, neka je Allah njima zadovoljan, koji su se također zaklinjali kako je Ibn Sajjad Dedždžal.Kao što se bilježi od Džabira , Ibn Omera i Ebu Zerra.
Muhammed ibn el Munkadir prenosi hadis i kaže: Vidio sam Džabir ibn Abdullaha kako se Allahom kune da je Ibn Sajjad Dedždžal. Upitao sam ga: Allahom se kuneš?! Odgovorio je: Zaista sam čuo Omera kako se u isto kune pred Poslanikom a on mu to nije negirao.
Od Nafi'a se prenosi kako je Ibn Omer rekao: Ne sumnjam, tako mi Allaha da je Ibn Sajjad Dedždžal.
Od Zejd ibn Vehaba se prenosi da je Ebu Zerr rekao: Deset puta da se zakunem kako je Ubn Sajjad Dedždžal- draže mi je nego da se zakunem da nije.
Od Nafi'a se prenosi: Susreo se Ibn Omer sa Ibn Sajjadom na jednoj od medinskih ulica, pa mu Ibn Omer reče riječi koje ga žestoko naljutiše te se u srdžbi napuha i napuni ulicu. Dođe Ibn Omer kdo Hafse koja je već čula vijest pa mu reče: Allah ti se smilovao! Šta si htio od Ibn Sajjada!? Uar ne znaš da je Resulullah savs rekao: Doista će se pojaviti iz srdžbe koja će ga naljutiti.
Od Nafi'a se prenosi kako je Ibn Omer rekao: Sreo sam ga dva puta. Prvi puta sam neke ljude upitao: Kažete da je ovo on? Rekoše: Ne tako nam Allaha. Rekao sam: Lažete mi tako mi Allaha neki od vas su mi rekli da on neće umrijeti dok ne bude imao najviše imetka i djece, tako nešto tvrdite i danas. Popričao je sa nama, potom smo se razišli. Zatim sam ga sreo drugi puta a oko mu se već bilo pomjerilo. Upitao sam ga: Kada ti se desilo to sa okom? Ne znam, reče. Rekao sam mu: Ne znaš, a u tvojoj je glavi!? Da je Allah htio stvorio bi ga na ovom tvom štapu, reče. Potom je zarevao kao nejžešći magarac kojeg sam čuo. Neki od mojih prijatelja tvrde kako sam ga udarao štapom dok ga nisam polomio ali se ja, tako mi Allaha, toga ne sjećam. Otišao sam kod Majke pravovjernih (sestre Hafse r.a.) ispričati joj šta se dogodilo a ona mi reče: Šta si ti od njega htio? Zar ne znaš da je rečeno: Prvo sa čime će se pojaviti ljudima je srdžba koja će ga naljutiti.
Ibn Sajjad je čuo ono što ljudi govore o njemu. To ga je jako uznemiravalo. Branio se govoreči kako in nije Dedždžal. Pravdao se time kako su osobine Dedždžala koje je spomenuo Resulullah savs ne slažu sa njegovim.
U hadisu kojeg prenosi Ebu Seid el Hudri se kaže: Krenuli smo na hadž ili umru a sa nama i Ibn Said. Došli smo u jednu kuću ljudi se raziđoše a ja ostah sam sa njim. Prestrašio sam se od njega i od onog što ljudi govore o njemu. Donese i stavi svoj prtljag pored mog. Rekoh mu: Vrućine su velike, kad bi svoje stvari stavio pod ono drvo. On to i učini. Potom pomuze ovcu donese mlijeko u velikom loncu i reče: Pij, Ebu Seid! Velika je vrućina, a mlijeko je toplo - rekoh. A ustvari mrzio sam da pijem iz njegove ruke ili da uzmem iz njegove ruke. Pa mi reče: O Ebu Seide, poželim da uzmem uže, prebacim ga preko drveta i objesim se zbog onoga što ljudi govore o meni. O Ebu Seide, ako neki ljudi ne poznaju hadis Resulullaha savs vi Ensarije ga sigurno znate.Zar ti nisi među najboljim poznavaocima hadisa Resulullaha savs? Zar Resulullah savs nije rekao: On je kafir? A ja sam musliman! Zar Resulullah savs nije rekao: On neće imati djece? A ja ostavih dijete u Medini! Zar Resulullah savs nije rekao: Neće ući ni u Meku ni u Medinu? A ja idem iz Medine prema Meki. Ebu Seid reče: Umalo da mu nađem opravdanje. Potom mi reče: Tako mi Allaha ja znam ko je Dedždžal i poznato mi je njegovo rođenje, i znam gdje je on sad. Rekoh mu: Teško tebi ostatak dana!
U drugoj predaji stoji da je Ibn Sajjad rekao: Tako mi Allaha znam gdje je Dedždžal sad. Znam mu oca i majku. Pitali su ga: Da li bi ti bilo drago da si ti taj čovjek(Dedždžal)? Kad bi mi se ponudilo na bih se bunio - odgovori.
Spominju se i druge predaje o Ibn Sajjadu, koje sam, plašeći se preopširnosti izostavio, a i pojedini učenjaci kao što je Ibn Kesir, Ibn Hadžer i drugi ih odbacuju zbog slabosti lanca prenosilaca.
Pojedina ulema je u nedoumici oko Ibn Sajjada, nejasan im je njegov slučaj. Jedni kažu: On je Dedždžal. Potkrepljuju to zakletvama pojedinih ashaba, kao što smo spomenuli digađaje Ibn Omera i Ebu Seida sa njim.
Drugi smatraju kako on nije Dedždžal. Potvrđuju to riječima Temim ed Darija. Prije nego navedem mišljenja ovih dviju grupa spomenuću hadis Temima u njegovoj cjelosti:
Muslim bilježi od Amir ibn Šerahil eš Šabija - Ša'ab ibn Hemedana da je on pitao Fatimu bint Kajs - sestru Dahhak ibn Kajsa - koja je bila od prvih muhadžira, i rekao joj: Ispričaj mi hadis koji si čula od Resulullaha savs i nemoj ga prenositi ni od kog drugog osim direktno od Resulullaha savs. Ako hoćeš učiniću to - reče. Naravno, ispričaj mi. Ispričala je priču o rastanku sa svojim mužem, o boravku kod Ibn Um Mektuma a potom je rekla: Kad mi je istekao iddet čula sam Poslanikovog glasnika kako poziva: Okupite se na zajedničkom namazu! Otišla sam u mesdžid, klanjala sa Resulullahom savs u safu žena neposredno iza leđa muškaraca. Kad je Resulullah savs završio namaz sjeo je na mimber i smiješeći se reče: Neka svako ostane na mjestu gdje je klanjao. Znate li zašto sam vas okupio? Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju, rekoše. Tako mi Allaha nisam vas sakupio ni da vas obradujem ni da vas prepadnem. Okupio sam vas jer je Temim ed Dari bio kršćanin pa je dao prisegu (bej'at) i postao musliman. Ispričao mi je potpuno isto ono što sam vam kazao o Dedždžalu. Pričao mi je da se ukrcao na brod sa trideset ljudi iz plemena Lahm i Džuzame. Valovi su se poigravali sa njima mjesec dana, potom su pristali na jednom ostrvu pred zalazak sunca, tu ih dočeka zvijer. Od gustine njene dlake se nije znalo gdje joj je glava a gdje stražnji dio.Rekoše joj: - Teško tebi! Šta si ti ?!
- Ja sam Džessasa.
- A šta je to Džessasa?
- Narode, idite do one kuće u njoj je čovjek koji vam silno želi reći vijesti.
Kad nam je rekla čovjek otišli smo od nje misleći kako je ona šejtan. Požurili smo u kuću. U kojoj zatekosmo najvećeg čovjeka na svijetu. Okovanog u lance, zavezanih ruku na vratu. Između stopala i koljena mu je bilo željezo. Rekli smo mu:
- Teško tebi! Šta si ti?!
- Možete saznati o meni, ali kažite vi meni ko ste vi?
- Mi smo Arapi, ukrcali smo se na lađu, iznenadilo nas je uzburkano,valovi se igraše sa nama mjesec dana,pristadosmo na ovom ostrvu,dočeka nas dlakava zvijer kojoj se ne zna hdje joj je glava a gdje rep.Rekosmo joj:Teško tebi!Šta si ti?Džasasa,reče.Upitasmo a šta je to Džasasa?Idite onom čovjeku u onoj kući on vas silno očekuje.požurili smo tebi,nismo sigurni da ono nije bio šejtan.
- Obavjestite me o palmoviku?
- O čemu se ti raspituješ?
- Pitam vas za palme,da li imaju plodove?
- Da.
- Još malo pa neće imati plodova.Kažite mi o jezeru taberijje?
- Štate o njemu zanima?
- Ima li u njemu vode?
- Mnogo je vode u njemu.
- Još malo pa će presušiti.Recite mi o izvoru Zuger.
- Šta te o njemu zanima?
- Ima li vode na izvoru?Navodnjavaju li se biljke izvorskom vodom?
- Da,ima mnogo vode i navodnjavaju njome biljke.
- Kažite mi o Poslaniku nepismenih,šta radi?
- Pojavio se u Mekki,došao u Medinu.
- Jesu li se Arapi borili protiv njega?
- Jesu.
- I šta je uradio sa njima.
- Pobjedio ih je i pokorni su mu.
- I tako je bilo, znači.
- Da.
- To je sigurno dobro za njih.Neka ga slijede.Reći ću vam o sebioista sam ja Mesih,još malo pa će mi se dozvoliti da izađem pa ću se pojaviti. Ići ću zemljom, Neće ostati nijedno selo a da ne stignem u njega za četrdeset noći osim u Mekku i Tajjibu. One su za mene zabranjene. Kad god pokušam da uđem u jednu od njih dočekaće me melek sa oštrom sabljom i otjerati. Na svakom prilazu će stajati meleki koji će ih čuvati.
Fatima kaže: Resulullah savs je rekao udarajući vrhom štapa: Ovo je Tajjiba, ovo je Tajjiba, ovo je Tajjiba - odnosno Medina. Zar vam nisam ovo već ispričao? Jesi, rekoše ljudi. Doista me iznenadilo kazivanje Temimovo koje je identično onome što sam vam govorio o Dedždžalu, Mekki i Medini. Nije li on u morima Šama ili Jemena, ne nego iz pravca istoka, iz pravca istoka, iz pravca istoka (pokazivao je rukom na istok).
Fatima reče: Ovo sam zapamtila od Resulullaha savs.
Ibn Hadžer kaže: Nekima se čini da je hadis Fatime bint Kajs garib - usamljen, a nije tako. Pored Fatime bint Kajs prenose ga još i Ebu Hurejre, Aiša i Džabir r.a.

Mišljenja učenjaka o Ibn Sajjadu

Ebu Abdullah el Kurtubi kaže: Ispravno je da je Ibn Sajjad Dedždžal, na osnovu spomenutog. Nije isključena mogućnost da bude na ostrvu u tom vremenu, a među ashabima u drugom vremenu.
A Nevevi veli: Učenjaci kažu kako je njegov slučaj diskutabilan, da li je on poznati Mesih Dedždžal ili nije, ali nema sumnje u to kako je on jedan od Dedždžala.
Ulema kaže: Iz hadisa je jasno da Resulullah savs nije dobio vahj (objavu) o tome da li je on Dedždžal ili neko drugi. Obaviješten je samo o njegovim osobinama. Ibn Sajjad je posjedovao moguće sličnosti, stoga Resulullah savs nije kategorički tvrdio ili opovrgao Ibn Sajjada ili nekog drugog kao Dedždžala. Zato on kaže Omeru r.a.: Ako je on taj ti ga nećeš moći uništiti.
A što se tiče njegovih argumenata kako je on musliman a Dedždžal kafir, kako Dedždžal neće a on ima potomke, kako Dedždžal neće ući u Mekku i Medinu a on ide iz Medine u pravcu Mekke, to sve nija validan dokaz, jer Resulullah savs je naglasio njegova svojstva u vremenu njegove smutnje i pojave na zemlji.
Njegove sličnosti sa jednim od Dedždžala je i u riječima upućenim Allahovom Poslaniku savs: Svjedočiš li ti da sam ja Allahov Poslanik? Njegove tvrdnje da mu dolazi iskreni i neiskreni, da vidi prijestolje na vodi, da mu ne bi bilo mrsko kad bi bio Dedždžal, da on poznaje mjesto Dedždžalovog boravka govoreći: Znam ga , znam gdje će se roditi i gdje je on sad! Kao i njegova napuhanost kad je ispunio ulicu.
A što se tiče njegovog islama, hadždža, džihada, napuštanja onog što je bio - to nije jasan dokaz kako on nije Dedždžal.
Jasno je iz Nevevijevih riječi kako on Ibn Sajjada smatra Dedždžalom.
A Ševkani kaže: Ljudi su se oko Ibn Sajjada žestoko podvojili. Nejasan im je, tako da je o njemu svašta kazano. Iz hadisa se vidi kako se i sam Resulullah savs dvoumio u tome je li ili nije on Dedždžal.
Na to njegovo dvoumljenje se može odgovoriti na dva načina:
PRVI: Dvoumio se prije nego ga je Allah dž. š. obavijestio kako je on Dedždžal, a kad je saznao nije zabranjivao Omeru r.a. da se zaklinje.
DRUGI: Arapi ponekad prenesu govor u formi sumnje iako sam govor ne podrazumijeva sumnju.
Ono što također upućuje kako je upravo on Dedždžal je i ono što bilježi Abdurrezzak sahih predajom od Ibn Omera: Susreo sam se sa Ibn Sajjadom jednog dana, a sa njim je bio jedan Židov. Oko mu je već bilo pokrenuto kao u magarca. Kad sam ga ugledao rekao sam mu: Zaklinjem te Allahom kad ti je oko ugašeno? Ne znam Milostivog mi, reče. Lažeš, u tvojo je glavi. Potra ga i zareva tri puta.
Sličnu predaju smo već spomenuli kod Muslima.
Ono što mi izgleda očitim je i to da je i Ševkani sa onima koji smatraju Ibn Sajjada Velikim Dedždžalom.
Bejheki spominjući Temimovu predaju kaže: U njoj se vidi da je Veliki Dedždžal koji će se pojaviti na kraju vremena neko drugi mimo Ibn Sajjada. A Ibn Sajjad je samo jedan u nizu lažljivih Dedždžala o kojima je Resulullah savs obavijestio, i većina ih se već pojavila.
Čini se kako oni koji odlučno tvrde kako je Ibn Sajjad zapravo Dedždžal nisu čuli Temimovu predaju. Objediniti to dvoje je jako teško. Jer kako zamisliti dječaka pred punoljetstvom u doba Resulullaha savs sa kojim se Poslanik sreo i pitao ga, starca, okovanog u lancima na ostrvu koji se raspituje o Poslaniku savs je li se ili nije pojavio?! Stoga je preče pretpostaviti kako ipak nisu čuli Temimovu predaju.
A Omer r.a., moguće je da je to učinio prije nego je čuo Temimovu priču, a nakon što je čuo za nju, više se nije zaklinjao pomenutom zakletvom.
Džabir r.a. je prisustvovao Omerovoj zakletvi kod Resulullaha savs, pa je slijedio ono što je čuo od Omerar.a. u društvu Poslanika savs.
Smatram: Džabir je jedan od prenosilaca Temimove predaje, kao što to bilježi Ebu Davud u priči o Džessasi i Dedždžalu kao i Temim, potom Ibn Ebi Seleme kaže: U ovom hadisu ima nešto što nisam zapamtio. Džabir je svjedočio kako je Dedždžal Ibn Sajjad. Rekao sam mu : On je umro. Iako je umro. On je musliman, rekao sam.Iako je primio islam, reče. On je ušao u Medinu. Neka je i u Medinu ušao.
Džabir je uporan u tvrdnji kako je Ibn Sajjad zapravo Dedždžal. Čak i nakon konstatacije kako je on primio islam, ušao u Medinu i umro. Spomenuli smo vjerodostojnu predaju od Džabira r.a.:Umro je Ibn Sajjad na dan Harre.
Ibn Hadžer kaže: Zabilježio je Ebu Nuajm el Asbehani u djelu Tarihul Asbehan ono što podržava Ibn Sajjada kao Dedždžala. Tako navodi od Šubejl ibn Urza a on od Hasan ibn Abdurrahmana a on od svog oca da je rekao: Kad smo osvojili Asbehan između naše vojske i Židova je bile razdaljina koju smo mi prelazili. Došao sam do Židova koji su se igrali i veselili. Upitao sam jednog poznanika među njima o razlogu veselja. Reče: Naš kralj sa kojim ćemo pobijediti Arape nam dolazi. Prespavao sam kod poznanika na krovu, klanjao sabah, a kad se razvidnilo ugledah čovjeka kako tetura iz pravca vojnika. Čovjeka sa ukrasom na glavi oko kojeg Židovi igraju i vesele se. Pogledao sam bolje i vidio Ibn Sajjada. Ušao je u Medinu i nije se pojavio do dana današnjeg.
Ibn Hadžer kaže: Ne može se uskladiti Džabirova predaja po kojoj je Ibn Sajjad umro na dan Harre sa predajom Hasan ibn Abdurrahmana zato što je osvajanje Asbehana bilo u doba Omera r.a. kao što to bilježi Ebu Nuajm u svojoj Historiji, a između ubistva Omera r.a. i bitke na Harri je oko četrdeset godina.
Moguće je sublimirati ove predaje time kako je Hasanov otac pričao o onome što je bilo poslije osvajanja Asbehana za ovaj vremenski period. Tako da odgovor: Kad smo osvojili Asbehan - bude prešućen, odnosno: Bio sam i hodao po Asbehanu pa se desila priča o Ibn Sajjadu. Tako se osvajanje Asbehana i dolazak Ibn Sajjada nisu desili u isto vrijeme.
Šejhul islam Ibn Tejmije spominje kako je slučaj Ibn Sajjada bio nejasan pojedinim ashabima, kako je Resulullah savs bio suzdržan dok mu nije postalo jasno da on nije Dedždžal, nego jedan od gatara, sljedbenika šejtanovih. Zato mu je otišao da ga iskuša.
Ibn Kesir kaže: Misli se na to kako Ibn Sajjad definitivno nije Dedždžal koji će se pojaviti na kraju vremena zbog hadisa Fatime bint Kajs koji je konačan sud o ovome.
Ovo su neka od mišljenja učenih ljudi o Ibn Sajjadu. Ona su, kao što vidiš, međusobno oprečna, i svako od njih je utemeljeno svojim dokazom.
Stoga je Hafiz Ibn Hadžer trudeći se da pomiri različite hadise rekao: Najbliža mogućnost pomirenja između hadisa Temima i toga kako je Ibn Sajjad zapravo Dedždžal je ta da je stvarni Dedždžal onaj koga je Temim vidio okovanog. A Ibn Sajjad je šejtan u liku Dedždžala toga vremena koji se uputio prema Asbehanu tu se pritajio sa sebi sličnim do vremena koje je Allah odredio da se u njemu pojavi. Zbog velike zbrke oko toga Buharija je slijedio metod pretežnijeg mišljenja, spomenuo samo Džabirov hadis od Ibn Omera o Ibn Sajjadu a prešutio je i nije zabilježio hadis Fatime bint Kajs u Temimovoj predaji.

Ibn Sajjad je istina a ne iluzija(legenda)

Ebu Ubejje tvdi kako je:ličnost Ibn Sajjada iluzija nastala u pojedinim glavama,priča živjela u pojedinim knjigama pripisana Poslaniku,a Poslanik savs nije radio niti govorio osim ono što je najbolje i srž istine.sad je došlo vrijeme da se ozbiljno pozabavimo hadisom,njegovim značenjem,svrhom i krajnjim ciljem.Također moramo prenositi lanac prenosilaca kako bi se naše shvatanje islama spasilo nepravde i grešaka.
To je ono što šejh Ebu Ubejje kaže u komentaru na spomenute hadis o Ibn Sajjadu!!
Odgovara mu se kako su spomenuti hadisi o Ibn Sajadu vjerodostojno zabilježeni u hadiskim zbirkama, Dva Sahiha i drugim. U hadisima o Ibn Sajjadu nema onog što je suprotno duhu hadisa ili biti istine. Ibn Sajjad je,kao što je rečeno, diskutabilan među muslimanima, bio je jedan od Dedždžala. Allah dž.š. je njegovu laž i neispravnost učinio jasnom Resulullahu savs i muslimanima.
Ebu Ubejje pobija sam sebe u govoru. Ponekad u komentarima hadisa o Ibn Sajjadu kaže: Istina je da je Ibn Sajjad izgovarao riječi bez značenja kao što je običaj gatara. Ništa nije mislio tom riječju. On je opaki gatar varalica.
Ovdje priznaje kako je Ibn Sajjad opaki gatar varalica! Kako jednom može biti izmišljotina a drugi put gatar!
Nema sumnje da Ebu Ubejje pobija sam sebe svojim govorom.
Onaj ko pomno prati komentare Ebu Ubejje na knjigu: En Nihaje, el fitenu vel melahimu, od Hafiza Ibn Kesira, uočiće čuda. Ebu Ubejje je potpuni sud prepustio svom dragom razumu o hadisima koje prenosi Ibn Kesir. Ono što on smatra ispravnim i prihvati to je istina, a sve drugo komentira suprotno hadisima ili sudi o vjerodostojnim hadisima kao apokrifnim - bez dokaza ili nepobitnog stava o tačnosti.
Ebu Ubejje o hadisima Ibn Sajjada kaže: Da li je dječak odgovoran (mukellef) za svoja djela? I da li bi Poslanik ovim tvrdnjama poklanjao toliko pažnje da stane kod njega i pita ga ovo pitanje? Je li razumno da čeka dok mu ovaj ne odgovori? Da li je prihvatljivo da mu dozvoli odgovor u kojem za sebe tvrdi poslanstvo i objavu? Je li to Allah slao djecu kao poslanike? Pitanja su koja navodimo onim kojima je razum blokiran pred razboritim i zdravim razmišljanjem.
Odgovara mu se na ove riječi: Niko nije rekao da je maloljetnik mukellef, niti da je Allah dž.š. slao djecu kao poslanike. Poslanik savs je samo želio provjeriti stanje Ibn Sajjada, je li on stvarni Dedždžal ili ne. Medinom se pročulo kako je on Dedždžal na kojeg je upozorio Resulullah savs, a o Ibn Sajjadu mu nije došla objava pa je Resulullah savs smatrao da ono što otkriva njegovu dedžalštinu - radilo se o dječaku koji je posjedovao moć raspoznavanja stvari - su riječi: Svjedočiš li da sam ja Allahov poslanik ... dok mu nije rekao: Ja sam nešto za tebe sakrio. Kao i druga pitanja koja mu je postavio Resulullah savs.
Nije se ovim riječima željela dječakova odgovornost islamom nego stvarno stanje Ibn Sajjada. Ako je to što smo spomenuli bila namjera onda ne čudi što je Resulullah stao da vidi njegov odgovor iz kojeg je postalo jasno kako je on jedan od Dedždžala.
Osim toga, nema zapreke da Resulullah savs ponudi islam maloljetniku. Buharija bilježi priču Ibn Sajjada pod naslovom: Poglavlje kako ponuditi islam maloljetnoj osobi.
A to što Poslanik nije kaznio Ibn Sajjada iako je tvrdio za sebe poslanstvo je ustvari sumnja prisutna kod Ebu Ubejje rezultirana nepoznavanjem mišljenja uleme koji su na nju odgovorili sa više odgovora od kojih spominjemo:
1.Ibn Sajjad je bio jedan od medinskih Židova ili jedan od njihovih saveznika. A između njih i Poslanika je postojao ugovor o primirju nakon što je Poslanik stigao u Medinu, ugovor u kojem je potpisano međusobno nenapadanje i da oni ostanu u svojoj vjeri.
U prilog tome je i ono što bilježi Ahmed od Džabira u priči o dolasku Poslanika savs kod Ibn Sajjada i riječima Omera r.a. Dozvoli mi da ga pogubim, Allahov Poslaniče, a on mu odgovori: Ako je on taj, ti nisi njegov ubica (sahib), nego Isa sin Merjemin a.s. A ako on nije taj nemaš pravo ubiti čovjeka sa kojim mi imamo ugovor.
Ovako su odgovorili Hattabij i Begavij.
A Ibn Hadžer kaže: To je tako (muteajjin).
2.Ibn Sajjad je tada bio mali, još uvijek maloljetan, ovaj odgovor jača predaja koju od Ibn Omera bilježi Buharija o odlasku Resulullaha savs Ibn Sajjadu u kojoj stoji: Dok ga ne nađe kako se igra sa djecom kod tvrđave Benu Megale, a Ibn Sajjad je tada bio blizu punoljetstva.
Kadija 'Ijad je izabrao ovaj odgovor.
3.Postoji treći odgovor koji je spomenuo Hafiz Ibn Hadžer: Ibn Sajjad nije jasno tvrdio da je on poslanik nego je zamislio kako tvrdi da ima objavu. Tvrditi da imaš objavu ne znači tvrditi i da si poslanik. Allah dž.š.kaže: Zar ne vidiš da mi nevjernike šejtanima prepuštamo da ih što više na zlo navraćaju.

Mjesto pojavljivanja Dedždžala

Doći će iz pravca isotka iz mjesta Horasan, od Židova Asbahana, potom će hodati zemljom. Neće ostaviti niti jedno mjesto a da u njega ne uđe, osim Mekke i Medine. U njih neće moći ući jer će ih meleki čuvati.
U spomenutom hadisu Fatime bint Kajs Resulullah savs o Dedždžalu kaže: Nije li on u moru Šama ili Jemena, ne nego je u pravcu istoka, on je u pravcu istoka (i pokaza rukom prema istoku).
Ebu Bekr es Siddik prenosi da je Resulullah savs rekao: Dedždžal će se pojaviti na istoku iz mjesta zvanog Horasan.
Od Enesa r.a. se prenosi da je Resulullah savs rekao: Dedždžal će se pojaviti iz asbehanskih židova, sa njim će biti sedamdeset hiljada židova.
Ibn Hadžer kaže: A što se tiče mjesta iz kojeg će se pojaviti to će sigurno biti sa istoka.
A Ibn Kesir kaže: Početak pojavljivanja će biti iz Asbehana iz mjesta zvanog Jehudijje (Židovsko).

Dedždžal neće ući u Mekku niti u Medinu

Dedždžalu je zabranjen ulaz u Mekku i Medinu kad se pojavi na kraju vremena. O tome postoje vjerodostojni hadisi. A u ostala mjesta će jedno po jedno ulaziti.
U hadisu Fatime bint Kajs stoji da je Dedždžal rekao: Izaći ću, hodaću zemljom, neće ostati nijedno mjesto a da u njega ne uđem u periodu od četrdeset noći, osim Mekke i Tajjibe, one su mi zabranjene. Kad god pokušam da uđem u jednu od njih dočekaće me melek sa oštrom sabljom i otjerati od njih. Na svakom prilazu će stajati melek koji će ih čuvati.
Pouzdano se zna da Dedždžal neće ući u četiri mesdžida: Mesdžidul Haram u Mekki, Mesdžidun Nebavi u Medini, Mesdžidut Tur i Mesdžidul Aksa.
Bilježi Imam Ahmed od Džunade ibn Ebi Umejje el Ezdija: Otišli smo ja i jedan od ensarija kod jednog od Resulullahovih savs ashaba i rekli mu: Kaži nam šta si od Resulullaha savs čuo o Dedždžalu ... (spomenuo je hadis i rekao): zaista će on boraviti na zemlji četrdeste sabaha, doći će na svaki izvor, neće se približiti četirima mesdžidima: Mesdžidul Harem u Mekki, Mesdžidun Nebevi u Medini, Mesdžidut Tur i Mesdžidul Aksa.
Ašto se tiče predaje u Dva sahiha po kojoj je Resulullah savs vidio kovrdžavog, niskog čovjeka, ćoravog desnog oka, naslonjenog na čovjekovo rame kako tavafi oko Kabe, pa upita ko je on. Rekoše mu da je on Mesih Dedždžal. Odgovor je kako se radi o zabrani ulaska Dedždžala u Meku i Medinu onda kad se pojavi ne kraju vremena. A Allah najbolje zna.

Dedždžalovi sljedbenici

Većina Dedždžalovih sljedbenika su Židovi, nearapi i tatari, mješavina rasa. Najvećim dijelom pustinjaci (seljaci) i žene.
Bilježi Muslim od Enes ibn Malika r.a. da je Resulullah savs rekao: Slijediće Dedždžala sedamdeset hiljada asbehanskih židova kao predvodnica.
A u Ahmedovoj predaji sedamdeset hiljada Tidžanaca.
A u spomenutom hadisu Ebu Bekra r.a.: Slijediće ga narod lica poput iskovanih štitova.
Ibn Kesir kaže: Očito je, a Allah najbolje zna, da se misli na turke, Dedždžalove pomoćnike.
Smatram da se to odnosi na nearape (e'adžem) opisane u hadisu Ebu Hurejre: Neće nastupiti Sudnji dan dok se ne sukobite sa Havzom i Keramom od nearapa: Crvenih lica, krivih noseva, sitnih očiju, lica poput iskovanih štitova, obuće od dlake.
A što se tiče toga da će najveći broj njegovih sljedbenika biti od beduina (seljaka) to je stoga što je neznanje uglavnom sa njima. Bilježi se u podušem hadisu Ebu Umame u kojem Resulullah savs kaže: Od smutnje Dedždžala će biti i njegove riječi čobanima: Ako ti oživim oca i majku, hoćeš li posvjedočiti da sam ti ja Gospodar? Hoću, reći će. Dva šejtana će se pojaviti u liku njegovog oca i majke i reći: Sine, slijedi ga, zaista je on tvoj Gospodar.
A žene, njihovo stanje je gore od stanja beduina zbog brzine potpadanja pod razne uticaje i zbog neznanja. U hadisu Ibn Omera r.a. se kaže: Doći će Dedždžal u dolinu žabokračine zvanu Merkanat. Najviše će pred njega izaći žena. Čak će čovjek otići kod supruge, majke, kćerke, sestre, tetke i svezati je konopcima plašeći se da ne izađu pred njega.

Dedždžalovo iskušenje (fitnet)

Iskušenje zvano Dedždžal je najveće iskušenje od vremena kad je Allah dž.š. stvorio Adema a.s. pa do dana Sudnjega. To stoga što će mu Allah dati veličanstvenu moć nadnaravnosti koja će zapanjiti i zateći razum.
Spominje se da će sa njim biti džennet i vatra. Njegov džennet je vatra a njegova vatra je džennet. Sa njim će biti rijeka vode, brdo hljeba, narediće nebu kišu pa će pasti, a zemlji bilje pa će niknuti, slijediće ga zemaljske riznice, putovaće zemljom strahovitom brzinom poput kišnog oblaka nošenog vjetrom... i druga neprirodna dešavanja.
O svemu tome govore vjerodostojni hadisi od kojih je i onaj koji bilježi Muslim od Huzejfe r.a. da je Resulullah savs rekao: Dedždžal je ćorav u lijevo oko, kovrdžave kose, sa njim je džennet i džehennem, njegova vatra je džennet a njegov džennet je vatra.
Također Muslim od Huzjfe bilježi da je Resulullah savs rekao: Znam ja šta će imati Dedždžal, imaće dvije rijeke koje teku, jednu bijelu a drugu rasplamsanu. Ko ugleda jednu od njih neka uđe u onu koju vidi kao vatru, neka se sagne, prodrma glavom i napije se, to je zaista hladna voda.
U hadisu Nevvas ibn Sem'ana u kojem se spominje Dedždžal, se prenosi da su ashabi rekli: Allahov Poslaniče, koliko će boraviti na zemlji? Četrdeset dana: dan kao godina, dan kao mjesec, dan kao sedmica, a ostali dani poput naših dana. Rekoše: Kojom brzinom će se kretati zemljom? Poput kišnog oblaka nošenog vjetrom, odgovori. Doći će među narod, pozvati ih i oni će mu povjerovati i odazvati mu se, narediće nebesima i kiša će pasti, narediće zemlji i niknuće bilje, vratiće im se stoka sa ispaše na kraju dana nahranjena i sa mnogo mlijeka. Potom će doći narodu i pozvati ih a oni će odbiti njegov poziv pa će on otići od njih. Postaće siromašni bez igdje ičega. Proći će pored ruševine pa će joj reći: Izbaci svoju riznicu blaga pa će ga blago slijediti kao pčele roj. Potom će pozvati mladića punog mladalačke snage, udariće ga sabljom i prepoloviti na dva dijela. Onda će ga ponovo pozvati a on će doći ozarena i nasmijana lica.
U Buharijinoj predaji od Ebu Seid el Hudrija r.a. stoji da je ovaj čovjek kojeg će Dedždžal pogubiti od najboljih ili najbolji čovjek. Doći će pred Dedždžala iz Poslanikovog grada, Medine i reći mu: Svjedočim da si ti Dedždžal o kojem nas je obavijestio Resulullah savs. Dedždžal će reći: Kad bih ubio a potom oživio ovog čovjeka da li biste sumnjali u mene? Ne bismo, rekoše. Pa ga ubi a potom oživi a čovjek mu reče: Tako mi Allaha, sad mi je još jasnije ko si ti. Dedždžal će htjeti da ga ponovo ubije, ali neće to moći učiniti.
Spomenuli smo predaju Ibn Madže od Ebu Umame el Bahilija r.a. u kojoj Resulullah savs o Dedždžalu kaže: Od njegove smutnje je i to da će reći beduinima (seljacima): Kada bih oživio tvog oca i majku bi li posvjedočio da sam ti ja gospodar? Svakako da bih, reče. Pa će dva šejtana u liku oca i majke progovoriti: O sinko moj, slijedi ga, zaista je on tvoj gospodar.
Molimo Allaha dž.š. da nas pomogne, i utječemo mu se da nas sačuva od iskušenja.

Odgovor onima koji negiraju pojavu Dedždžala

Ono što smo spomenuli nedvojbeno ukazuje na pojavu Dedždžala na kraju vremena. On je stvarni čovjek. Allah dž.š. će mu dati šta bude htio od nesvakidašnjih velikih mogućnosti.
Ipak Šejh Muhammed Abduhu Dedždžala smatra simbolom izmišljotine, obmane i sramote, u tome ga je slijedio Šejh Ebu Ubejje smatrajući Dedždžala simbolom slabosti i neistine a ne stvarnim čovjekom. Ovakva tumačenja su odstupanja od jasnih hadisa bez bilo kakve utemeljenosti.
Pogledaj šta Šejh Ebu Ubejje kaže u komentaru hadisa o Dedždžalu: Razlike u predajama o mjestu i vremenu pojave Dedždžala, o tome da li je on Ibn Sajjad ili nije upućuju na to da se sa Dedždžalom željelo ukazati na rasprostranjenost i moć zla u mnogim mjestima na način koji je doprinijeo uspostavi i širenju smutnje u određenom vremenu. To je trajalo sve dok njegova snaga ne prestane a njegova žeravica se ugasi snagom istine, Allahovom riječju: Laž, zaista, nestaje.
On također veli: Nije li preče da se Dedždžal razumijeva kao simbol zla, zbunjenosti i gnusne laži ...
Odgovaramo na ove tvrdnje kako su hadisi jasni u tome da je Dedždžal čovjek tijelom i dušom. Ne postoji dokaz kako je on simbol izmišljotine, obmane i laži. U predajama nema razlika niti kontradiktornosti. Spomenuli smo vezu između tih predaja, pojasnio sam kako će se Dedždžal pojaviti iz Asbehana iz pravca Horasana, a sve to je iz pravca istoka, pojasnio sam šta je rečeno o Ibn Sajjadu i da li je on ili neko drugi Dedždžal. Spomenuo sam mišljenja učenjaka o tome.
Ako je to jasno, onda u predajama nema oprečnosti, ni o mjestu pojavljivanja niti o vremenu dolaska. Nema ničega što bi zahtijevalo ono čemu su njih dvojica otišla posebno ne sa svim onim osobinama na koje su upozorili hadisi koji bez nepotrebnog izlaska iz okvira upućuju da se radi o čovjeku od krvi i mesa.
Pored toga Ebu Ubejje pobija sam sebe komentarišući u Ibn Kesirovom djelu El fitenu vel melahimu Poslanikove riječi: Između očiju će mu pisati kafir, pročitaće ga svako ko prezire njegova djela ili pročitaće ga svaki mu'min. Ili Poslanikove riječi: Zapamtite dobro, niko od vas neće vidjeti svoga Gospodara dok ne umre - Ebu Ubejje to komentira ovako: Ovo jasno ukazuje na Dedždžalovu laž u pripisivanju božanstva sebi, Allah ga groznim učinio i upotpunio sviju srdžbu i prokletstvo nad njim.
On ovdje smatra Dedždžala stvarnim čovjekom koji tvrdi kako je on božanstvo i priziva srdžbu i prokletstvo nad njim, a na drugom mjestu negira mogućnost Dedždžala kao čovjeka, nego je on samo simbol zla i iskušenja!!
Nema sumnje da je ovo njegovo negiranje samog sebe.
Volio bih da se na one koji negiraju pojavu Dedždžala ne odnose Resulullahove savs riječi: Zaista će poslije vas biti ljudi koji će negirati kamenovanje (redžm), Dedždžala, šefa'at, kaburski azab i narod koji će izaći iz vatre nakon što odgori.
Spomenućemo natprirodnost Dedždžala, traženje zaštite od njegove smutnje i vijesti o njegovoj propasti, što sve skupa nepobitno ukazuje kako je on stvarna ličnost.

Dedždžalove natprirodnosti su stvarnost

Govoreći o njegovim iskušenjima, spomenuli smo neke od njegovih natprirodnosti. One su stvarnost a nikako iluzija ili izmišljotina kao što to tvrde pojedini učenjaci.
Ibn Kesir prenosi od Ibn Hazma i Tahavije kako su oni rekli da ono što je sa Dedždžalom nije stvarno.
Također od učitelja mu'tezila Ebu Ali el Džubbaija prenosi riječi: Nije dozvoljeno da to bude stvarnost jer bi se time mu'džize čarobnjaka izjednačile sa mu'džizama poslanika.
Poslije njih se pojavio Rešid Rida i negirao Dedždžalovu natprirodnost. Tvrdio je kako je to oprečno Allahovim dž.š. zakonitostima stvaranja. Tako govoreći o hadisima o Dedždžalu veli: Ono što je spomenuto od natprirodnosti potpuno sliči najvećim znakovima kojima je Allah pomogao najodabranije poslanike (ulul azm) ili ih čak i nadmašuje i time bacaju sumnju na njih kao što o tome kažu pojedini filozofi a muhaddisi to smatraju njihovom novotarijom. Jasno je kako je Uzvišeni Allah dž.š. dao poslanicima ove mu'džize da bi uputili njegova stvorenja shodno prednosti oprosta nad srdžbom. Pa kako će onda dati Dedždžalu veće mu'džize u zavođenju ogromne većine njegovih robova!? Od tih predaja je i to kako će on za samo četrdeset dana zavladati zemljom osim Mekke i Medine.
Do riječi: Zaista ono što mu je pripisano od natprirodnosti je suprotno Allahovim zakonitostima stvaranja. Kur'an nedvojbeno kaže kako u Allahovim zakonitostima nema odstupanja niti promjena. Ove oprečne i suprotstavljene predaje ne ograničavaju ove nepobitne Kur'anske tekstove.
Kao primjer kontradiktornosti hadisa o Dedždžalu navodi da u pojedinim predajama - kao što smo spomenuli - se spominje brdo hljeba, rijeke vode i meda, džennet i džehennem ... koja je suprotna predaji Dva sahiha od Mugire ibn Šu'abe: Niko nije pitao Resulullaha savs o Dedždžalu ono što sam ga ja pitao, pa mi reče: Šta te muči kod njega? Rekao sam: Kažu da će imati brdo hljeba i rijeku vode? To je sve kod Allaha dž.š. beznačajno, reče.
Od onih koji negiraju natprirodnost Dedždžala je i Ebu Ubejje koji u komentaru hadisa o tome kaže: Hoće li zastati pred ovim velikim iskušenjem velika većina ljudi. Usmrti pa oživi, javno pred ljudima.A da ih potom Allah baci u džehennem zbog toga što su njime iskušani?? Zaista je Allah dž.š. blaži i milostiviji prema svojim robovima i ne bi dozvolio ovakvu tiraniju iskušenja nad njima pred kojim ne bi odolio osim onoga ko je obdaren neograničenom čvrstinom vjerovanja i ubjeđenja. Zaista je Dedždžal, bilo koji Dedždžal, nebitan kod Allaha da bi mu On dao monopol nad stvorenjima i pojačao ga ovim zapanjujuće razornim oružjem, potresnim za vjerovanje i vjeru u srcima većine svijeta.

Odgovor ovakvim je sažet u slijedećem:

1.Zabilježeni hadisi o natprirodnosti Dedždžala su stabilni i vjerodostojni. Nije dozvoljeno odbaciti ih ili ih komentirati nevedenim sumnjam,a. U njima nema kontradiktornosti i među njima nema oprečnosti.
A ono što je za primjer naveo Rešid Rida od Mugire u Dva sahiha i da je to navodno suprotno hadisima o Dedždžalu odgovaramo Poslanikovim savs riječima: To je sve kod Allaha beznačajno - to znači: beznačajno je to što je Allah dž.š. dao Dedždžalu od natprirodnosti kojima odvodi u zabludu nevjernike ili sije sumnju u srca vjernika nego time povećava vjerovanje onih koji si vjernici a sumnju onih čija su srca bolesna. To je popit riječi onog kojeg ubije Dedždžal: Nikad mi nije bilo jasnije ko si ti. Ne želi se riječima: To je sve kod Allaha beznačajno - da ništa od toga neće biti sa njim, nego se želi reći kako je to sve beznačajno da bi se zbog toga povjerovalo Dedždžalu, posebno kad je dat jasan znak njegove prevare i kufra koji će pročitati svaki pismeni i nepismeni musliman. Ako se tome doda još mnoštvo toga što upućuje na njegovu ograničenost, kao što smo spomenuli govoreći o njegovim svojstvima.
2.Ako se složimo da je hadis onakav kako se čini onda su riječi Resulullaha savs izrečene prije nego je Poslaniku objavljeno o njegovim natprirodnostima. Dokaz tome su Mugirine riječi Poslaniku: Kažu sa njim je ... A nije rekao: Ti si nam rekao tako i tako. Potom je došla objava i pojasnila znakove Dedždžalove natprirodnosti. Tako da nema nikave oprečnosti između Mugirinog hadisa i hadisa o Dedždžalu.
3.Natprirodnost Dedždžalova je stvarnost a nikako iluzija, izmišljotina. Ove natprirodnosti su Allahovimdž.š.određenjem iskušenje i ispit za robove. Nemoguće je poistovijetiti stanje Dedždžala sa stanjem poslanika. Nigdje se ne spominje kako će Dedždžal tvrditi za sebe da je poslanik, nego će tvrditi da je božanstvo.
4.Smatrati , kao Rešid Rida, mogućim ovladavanje zemljom za četrdeset dana je neutemeljeno, jer su dokazi suprotni tome. U Muslimovoj predaji se bilježi kako će neki Dedždžalovi dani biti poput godine, drugi poput mjeseca ili sedmica ... kako smo to već spomimjali.
5.Doista ono što je dato Dedždžalu nije u suprotnosti sa Allahovim suprotnostima. Kada bismo bukvalno shvatili riječi Rešid Rida osporili bismo mu'džize poslanika jer su i one suprotne Allahovim zakonitostima. Ono što se kaže o mu'džizama poslanika i kako one nisu suprotstavljene Allahovim zakonitostima se potpuno isto odnosi i na natprirodnosti date Dedždžalu kao metod iskušenja, ispita i patnje.
6.Ako bismo se pomirili kako su Dedždžalove natprirodnosti suprotstavljene Allahovim zakonitostima rekli bismo: Zaista je Dedždžalovo vrijeme, vrijeme nestanka uobičajenog. Desiće se veličanstvene stvari kao uvod u kataklizmu svijeta, nestanak dunjaluka i neposrednu blizinu Smaka svijeta. Ako se njegov dolazak desi u vremenu iskušenja koje je htio Allah dž.š. onda se ne kaže: Zaista je Allah milostiviji od toga da svoje robove iskuša Dedždžalovom nesvakidašnošću, On je najmilostiviji i najznaniji ali Njegovom mudrošću iskušava svoje robove nakon što ih je opmenuo i upozorio na njega.
Nakon ovoga, smatram pogodnom prenijeti neka od mišljenja uvaženih učenjaka o utemeljenosti Dedždžalovih natprirodnosti, koje su zbilja i koje je dao Allah dž.š. kao kušnju i ispit svojim robovima:
Kadija 'Ijad, Allah mu se smilovao, kaže: Hadisi koje je spomenuo Meslim i drugi o Dedždžalu su neoboriv dokaz sljedbenika istine o njegovom postojanju, o tome da je on čovjek kojim je Allah iskušao svoje robove, podario mu stvari od Allahove moći kao: oživljavanje onog kojeg ubije pojava cvijeća i ljepote dunjaluka, njegov džennet i vatra, dvije rijeke, slijeđenje bogatstva zemlje, naređenje nebesima kiše koja će pasti ili zemlji koja će probujati - sve to će se dogoditi Allahovom dž.š. moći i htijenjem. Potom će ga Allah učiniti nemoćnim pa neće moći ubiti onog čovjeka niti bilo koga drugog. Prestaće njegovo stanje. Ubiće ga Isa a.s., a Allah će učiniti postojnim one koji vjeruju.
Ovo je pravac (mezheb) svih učenjaka hadisa,šerijatskog prava i diskutanata,za razliku onih koji su ga zanijekali od haridžija,džehmija,mu'atezila i drugih koji smatraju da postoji ali samo kao izmišljotina i iluzija koja nema stvarmosti,tvrdeći kako bi njegovo postojanje ukinulo mu'džize poslanika,alejhimus selam.
Ovo je njihova zajednička greška. On ne poziva poslanstvo kako bi te neprirodnosti bile dokaz njegove istinitosti,nego tvrdi da je božanstvo,a u tom tvrdnji je očiti lažac. Dokazi njegovog postanka i manjkavosti,nemoć u otklanjanju bolesti oka,uklanjanje potvrde nevjerovanja između dva oka.
Zbog toga i sličnog,povjerovaće mu samo slabići kako bi postigli ono što im treba,tragajući za zalogajem kruha,plašeći se njegovog zlostavljanja,jer je njegovo iskušenje veliko. Iskušenje pred kojim zastaje pamet,razum postane nemoćan.Uz to,njegova brzina hodanja zemljom-sve to neće ostaviti prostora slabima da razmisle o njemu,njegovom postanku i manjkavostima. Povjerovaće mu onaj ko u ovakvoj situaciji povjeruje.
Upravo stoga svi poslanici su upozoravali na njegovo iskušenje,pojasnili su njegovu manjkavost i dokaze njegove neispravnosti.
A oni koji slijede uputu neće biti zadivljeni njime,niti prevareni onim što je kod njega. Zato što će prepoznati znakove njegove laži i onog što već znaju o njemu.Otuda će mu onaj što ga je ubio reći:Ovo mi je samo povećalo moje znanje o tebi.
Hafiz Ibn Kesir kaže: Zaista će Allah dž.š. Dedždžalom iskušati svoje robove time što će mu dati od očitih natprirodnosti njegovog vremena, kao što smo spomenuli, onima kojimu se odazovu pašće kiša, porašće žitarice kojima će se hraniti njihova stoka i oni. Stoka će im se vratiti uhranjena i sa puno mlijeka. A one koji mu se ne odazovu zadesiće ih suša, glad, oskudica, uginuće stoke, pomanjkanje imetka, života i usjeva. Riznice zemlje će ići za njim kao pčele za rojem. Ubiće tog mladića a potom ga oživjeti. Sve to nije izmišljotina nego stvarnost sa kojom će Allah dž.š. iskušati svoje robobe na kraju vremena. Odvešće u zabludu mnoge a njime će mnogi biti i upućeni. Uznevjerovaće sumnjičavi a povećati iman postojnim vjernicima.
A Hafiz Ibn Hadžer kaže: U Dedždžalu je jasan dokaz za onog ko razumije njegovu laž jer je on vlasnik mahana i vidljiv je trag njegovog stvaranja kao što je ćoravost njegovog oka. Kad pozove ljude tvrdiće kako je on njihovo božanstvo. Najgore što može pomisliti razuman čovjek je kako božanstvo nije jednako ili bolje od drugih stvorenja. Ne može od sebe samog otkloniti manjkavost! Najmanje što se tada može reći je: O ti koji tvrdiš kako si stvorio nebesa i zemlju! Oblikuj sebe i otkloni bolest.Ako budeš tvrdio kako Gospodar ne mijenja u sebi ništa, pa de bar skloni to što ti piše među očima.
A Ibn Arebi kaže: Ono što će se pojaviti od znakova Dedždžala: spuštanje kiše, davanje izobilja onom ko mu povjeruje i uskraćivanje onom ko ga u laž ugoni, slijeđenje riznica zemlje, džennet i vatra, rijeke koje teku - sve to je kušnja od Allaha dž.š. i ispit na kojem će propasti sumnjičavi a spasiti se ubijeđeni. Sve to je zastrašujuće. Zato je Resulullah savs rekao: Nema iskušenja većeg od onog zvanog Dedždžal.

Zaštita od Dedždžalovog iskušenja

Poslanik savs je usmjerio ummet onom što će ih sačuvati od iskušenja Dedždžala Mesiha. Ostavio je svom ummetu jasan i vidljiv put, put čija je noć jasna kao dan i sa kojeg ne skrene niko osim onog ko je propao. Nije ostavio dobro a da nije na njega ukazao niti je ostavio zlo a da nas nije na njega upozorio.
Od onoga na šta nas ja upozorio je i iskušenje Dedždžala Mesiha jer je to najveća smutnja sa kojom će se sresti njegov ummet do Sudnjeg dana. Svaki poslanik je upozoravao svoj ummet na ćoravog Dedždžala a Muhammed savs je posebno povećao opomenu i upozorenje. Allah dž.š. mu je pojasnio mnoga svojstva Dedždžala kako bi upozorio svoj ummet. On će se, bez ikakve sumnje, pojaviti baš u ovom ummetu jer je on posljednji ummet a Muhammed savs Pečat poslanika.
Ovo su samo neke od smjernica Poslanikovih kojima je Mustafa savs usmjeravao svoj ummet kako bi se spasio od ovog strašnog iskušenja od kojeg i mi molimo Uzvišenog Allaha dž.š. da nas sačuva i podari nam utočište:
1.Čvrsto pridržavanje islama, naoružavanje oružjem imana poznavanjem Njegovih imena i svojstava u kojim nema Njemu sličnih. Neka svako zna da je Dedždžal čovjek koji jede i pije a Allah je uzvišen od toga, Dedždžal je ćorav a Allah dž.š. nije i niko neće vidjeti svoga Gospodara dok ne umre a Dedždžala će vidjeti ljudi kad se pojavi, oni koji su mu povjerovali i oni koji su ga zanijekali.
2.Stalno tražiti utočište od Dedždžalovog fitneluka a posebno to činiti u namazu o čemu postoje brojni vjerodostojni hadisi: Hadis kojeg bilježe Dva šejha i Nesa'i od Resulullahove supruge r.a.: Zaista je Resulullah savs učio dovu u namazu: Gospodaru moj, utječem Ti se od kaburskih patnji i od iskušenja Dedždžala Mesiha ...
Buhari bilježi od Mus'aba koji kaže da je Sa'ad naređivao pet stvari koje je čuo od Poslanika savs kako ih naređuje, od tih pet stvari je i ... i od Tebe tražim zaštitu od kušnje dunjaluka (misli se na kušnju Dedždžala).
Reći «dunjaluk» a misliti na Dedždžala je jasan pokazatelj kako je Dedždžal najveće moguće iskušenje na dunjaluku.
Muslim bilježi od Ebu Hurejre r.a. da je Resulullah savs rekao: Kada neko od vas, učeći Ettehijatu, prouči šehadet neka traži zaštitu od četvero, neka kaže: Gospodaru, zaista kod Tebe tražim utočište od džehennemske kazne, kaburske patnje, kušnje oživljenja i smrti i od zla iskušenja Dedždžala Mesiha.
A imam Tavus je zahtijevao od svog sina da ponovi namaz ako ne bi proučio ovu dovu.
Ovo je dokaz velike želje prvih muslimana da svoju djecu nauče ovoj vrijednoj dovi.
Sefarini kaže: Neophodno je da svaki alim usadi hadise o Dedždžalu u srca djece, žena, muškaraca ... spominje se da će prethoditi njegovoj pojavi zaborav njegovog spominjanja sa mimbera.
Do njegovih riječi: Posebno u ovom vremenu prepunom fitneluka, iskušenja, vremenu u kojem su iščezli znakovi sunneta, sunnet je postao kao novotarija a novotarija šerijat koji se slijedi, a mi snage ni moći nemamo osim kod Allaha Uzvišenog.
3.Učiti napamet ajete iz sure Kehf. Božiji Poslanik savs je naredio učenje sure Kehf pred Dedždžalom a u nekim predajama kraj sure Kehf, odnosno prvih i zadnjih deset ajeta.
Od zabilježenih hadisa o tome je i hadis Muslima od Nevvas ibn Sem'ana: ... ko od vas doživi njegov dolazak neka mu prouči početak sure Kehf.
Muslim također bilježi od Derda'a r.a. da je Resulullah savs rekao: Ko napamet nauči prvih deset ajeta sure Kehf sačuvao se Dedždžalovog iskušenja.
Muslim veli: Šu'abe kaže: Sa kraja sure Kehf a Hemam kaže: Sa početka sure Kehf.
Nevevi kaže: Razlog tome je mnoštvo čuda i znakova na početku sure Kehf, pa ko dobro razmisli o njima neće biti zaveden Dedždžalom, a također i kraj sure Kehf kao npr. Riječi Uzvišenog: Zar nevjernici misle da pored Mene za bogove mogu uzimati robove moje.
Svakako je ovo posebnost sure Kehf u kojoj su preneseni hadisi u kojima se podstiče na njeno učenje, posebno petkom.
Hakim bilježi od Ebu Seid el Hudrija r.a. da je Resulullah savs rekao: Zaista onaj ko petkom prouči suru Kehf, ona mu osvijetli ono što je između dva petka.
Nema sumnje da je sura Kehf vrlo važna zbog veličanstvenih ajeta o stanovnicima pećine, razgovoru Musa a.s. i Hidra, spomenu Zul Karnejna, gradnji ogromnog zida u zaštiti od Je'džudža i Me'džudža potvrda proživljenja i mahšera, puhanje u sur, objašnjenje o propalim djelima i onima koji su mislili da su na Uputi a ustvari su bili u zabludi i slijepilu.
Svaki musliman bi trebao se dobro potruditi u učenju ove sure, njenom pamćenju i ponavljanju a posebno u najboljem danu u kojem je sunce zasjalo- u danu džume namaza.
4.Bijeg od Dedždžala i udaljavanje od njega. Najbolje mjesto stanovanja su Mekka i Medina za koje smo rekli da Dedždžal neće u njih ući. Musliman bi trebao u vremenu pojavljivanja Dedždžala udaljiti se od njega i njegovih sumnji i velikih natprirodnosti koje će mu Allah dž.š. dati kako bi njima ljude iskušao. Doći će čovjeku koji će misliti o sebi kako je on velikog i čvrstog imana pa će ga prevariti i on će ga slijediti. Molimo Uzvišenog Allaha dž.š. da nas i sve muslimane sačuva njegovih spletki.
Ahmed, Ebu Davud i Hakim bilježe od Ebu Dehma'a da je čuo Imran ibn Husajna kako kazuje hadis Resulullahov: Ko čuje za Dedždžala neka bježi od njega. Tako mi Allaha čovjek će misliti o sebi da je mu'min ali će početi slijediti Dedždžala zbog sumnji koje će on ubaciti.

Kur'an spominje Dedždžala

Ulema se interesovala o mudrosti (hikmetu) nespominjanja Dedždžala u Kur'anu kad se zna za njegovu veliku smutnju, za upozoravanje svih poslanika na Dedždžala, za naredbu o traženju zaštite od njega u namazu. Ponudili su neke od mogućih odgovora:
1.Spomenut je u kontekstu ajeta u kojima se kaže: Onoga dana kada neki predznaci od Gospodara tvoga dođu, nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati, ako prije nije vjerovao, ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio.
Ovi predznaci su: Dedždžal, izlazak sunca sa zapada, životinja (dabbe) spomenuti u tefsirima ovog ajeta.
Muslim i Tirmizi bilježe od Ebu Hurejre kako je Resulullah savs rekao: Troje kad se pojavi nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati, ako prije nije vjerovao, ili ako nije, kao vjernik kakvo dobro uradio ... izlazak sunca sa istoka, Dedždžal, životinja iz zemlje.
2.Kur'an spominje silazak Isa a.s., a Isa a.s. će ubiti Dedždžala. Zadovoljilo se spominjanjem Mesiha upute nad spominjanjem Mesiha zablude, a običaj kod arapa je da se spomene jedna od suprotnosti a izostavi druga.
3. Spominje se u riječima Uzvišenog: Stvaranje nebesa i zemlje je sigurno veće nego stvaranje roda ljudskog. Ljudskim rodom se misli na Dedždžala samo se općenitošću mislilo na djelimičnost.
Ebul Alije kaže: Šta ima veće od stvaranja Dedždžala kojeg veličaju židovi.
Ibn Hadžer kaže: Ovo, ako je utemeljeno, je najbolji odgovor i dio je onog što je Resulullah savs uzeo u obavezu da pojasni, a apsolutno znanje prirada samo Allahu dž.š.
4.Kur'an nije spomenuo Dedždžala omalovažavajući ga i potcjenjujući. Tvrdnjom kako je on božanstvo a ustvari je čovjek čije stanje je potpuno različito stanju Gospodara Savršenog, Velišanstvenog i Uzvišenog od bilo kakve manjkavosti. Zbog toga je njegov slučaj bezvrijedan da bi ga On spomenuo, ali uz sve to poslanici su upozorili na njega, ukazavši na njegovu opasnost i iskušenje kao što smo već spominjali.
Ako bi se ovom neko suprotstavio tvrdnjom kako je Kur'an spomenuo Faraona koji je također tvrdio da je božanstvo, može mu se reći: Slučaj Faraona je bio i nestao. Spomenut je kao opomena i pouka ljudima. A Dedždžal će se dogoditi na kraju vremena. Nije spomenut zbog ispita ljudima a i samo prizivanje božanstva za sebe je očita i jasna obmana. Dedždžal je jasna manjkavost, očita prezrenost, manji i nebitan za mjesto koje poziva. Stoga Allah dž.š. izostavlja njegovo spominjanje jer zna da Njegovim vjernim robovima neće to promaći i da će ih samo pojačati imanom i predanošću Allahu i Njegovom Poslaniku, baš kao što će mladić kojeg Dedždžal ubije reći: Tako mi Allaha, danas mi je još jasnije ko si ti.
Ponekad se nešto izostavi zbog očite jasnoće baš kao što je Resulullah savs u samrtničkoj bolesti izostavio imenovati Ebu Bekra r.a. halifom zbog očite veličine i vrijednosti Ebu Bekra kod ashaba i zbog hadisa: Allah i vjernici odbijaju bilo koga osim Ebu Bekra.
Ibn Hadžer spominje kako je pitanje o nespominjanju Dedždžala u Kur'anu i dalje aktuelno. Pogotovo zato što je Allah dž.š. spomenuo Je'džudža i Me'džudža čije je iskušenje slično i srodno Dedždžalovom.
Toliko o tome, možda je prvi odgovor najbliži, a opet Allah dž.š. najbolje zna, tako bi Dedždžal indirektno bio spomenut u kontekstu određenih predznaka Sudnjeg dana a tu indirektnost je pojasnio Resulullah savs.

Dedždžalova propast

Dedždžalova smrt će biti rukama Mesiha Isa'a sina Merjemina a.s..O tome govore vjerodostojni hadisi. Dedždžal će zavladati cijelom zemljom osim Mekke i Medine. Mnoštvo svjetine će ga slijediti, njegovo iskušenje će biti sveopće. Od njega se neće spasiti osim mala manjina vjernika. Tada će se pojaviti Isa a.s. kod Istočne munare u Damasku. Za njim će ići Allahovi robovi, mu'mini. Vodiće ih prema lažljivcu Dedždžalu. U vremenu silaska Isa a.s. Dedždžal će ići prema Bejtul Makdesu. Isa a.s. će ga susresti na ulazu u mjesto zvano Ludd. Kad ga Dedždžal ugleda topiće se kao što se so topi a Isa a.s. će mu reći: Imam za tebe udarac koji neću propustiti. Pratiće ga, udariti ga kopljem, poraziti njegove sljedbenike. Pridružiće mu se vjernici i ubijati ih sve dok drvo i kamen ne progovore: O muslimanu, o Allahov robe, evo židova iza mene, dođi i ubij ga, osim drveta garkad, ono je doista drvo židova.
Spomenuću nekoliko hadisa o propasti dedždžala i njegovih sljedbenika:
Muslim bilježi od abdullah ibn Omera r.a. da je Resulullah savs rekao: U mom ummetu će se pojaviti Dedždžal...pa će Allah poslati Isaa sina Merjeminog koji je poput Urvet ibn Mes'uda,tražiće ga i uništiti.
Ahmed i Tirmizi bilježe od Medžmea ibn Džarija el Ensarija: Čuo sam Resulullaha savs kad je rekao:Sin Merjemin će ubiti Dedždžala na ulazu u mjesto Ludd.
Muslim bilježi poduži hadis od Nevas ibn Sem'ana r.a. o silasku Isaa a.s. i ubistvu Dedždžala,u kojem resulullah savs kaže:Svaki nevjernik koji osjeti miris Isaa a.s. će na mjestu umrijeti,tražiće Dedžddžala dok ga ne nađe na ulazu u mjesto Ludd paće ga tu i ubiti.
Imam Ahmed bilježi od Džabir ibn Abdullaha da je Resulullah savs rekao: Pojaviće se Dedždžal u vremenu odsutnosti vjere i odstupanja od znanja ... potom će sići Isa sin Merjemin i u praskozorje pozvati ljude: O ljudi, šta vas spriječava da izađete protiv poganog lašca? Reći će: Ovaj čovjek je džin. Krenuće za njim pa će vidjeti da je to Isa a.s. Začuće se ikamet za namaz. Reći će mu: Naprijed! Neka prođe vaš imam i neka vam klanja, reći će. Kad klanjaju sabah izaći će protiv Dedždžala. Kad ih Lažov ugleda istopiće se poput soli u vodi. Doći će do njega i ubiti ga. Čak će i drvo i kamen progovoriti: O dušo od Allaha, evo židova! Niko od Dedždžalovih sljedbenika neće preživjeti.
Sa njegovim ubistvom - Allah ga prokleo- završit će se i njegov strašni fitneluk. Allah dž.š. će one koje su vjerovali spasiti njegovog zla i zla njegovih sljedbenika uz pomoć Nadahnutog od Allaha dž.š. i Njegove riječi - Isaa sina Merjemina i njegovih pomagača, mu'mina. A Allahu pripada svako dobro i hvala. 

TREĆE POGLAVLJE

Silazak Isa a.s.

Prije nego počnemo govoriti o silasku Isaa sina Merjeminog a.s. lijepo bi bilo upoznati se sa njegovim osobinama spomenutim u tekstovima šerijata.

Svojstva Isa alejhi sselam

U predajama se kaže da je on čovjek srednjeg rasta, ni visok ni nizak, crven, kovrdžave kose, širokih prsa, kosa mu skoro prekriva uši, valovita, pala na pleća.
Zabilježeni hadisi su slijedeći:
Dva šejha bilježe od Ebu Hurejre r.a. da je Resulullah savs rekao: U noći Isra'a sam sreo Musa a.s. ... i sreo sam Isaa ... srednjeg rasta, crven, kose vlažne kao da je iz vode izašao.
Buharija bilježi od Ibn Abbasa da je Resulullah savs rekao: Vidio sam Isaa, Musaa i Ibrahima. Isa je crven, kovrdžave kose, širokih prsa.
A Muslim bilježi od Ebu Hurejre da je Resulullah savs rekao: Kurejšije su me pitali o ... vidio sam Isaa sina Merjeminog kako stoji i klanja, najsličniji mu je Urvet ibn Mes'ud es Sekafi.
Dva sahiha bilježe od Abdullah ibn Omera da je resulullah savs rekao: Kod Kabe sam vidio najljepšeg crnomanjastog čovjeka kojeg možeš vidjeti,divne kose koja je skoro mu uši prekrila,mahnuo je njome kao da je tek oprana,oslanjao se na dvojicu ljudi dok je tavafio. Upitao sam: Ko je to? Rečeno mi je Isa sin Merjemin.
Buharija bilježi od Ibn Omera da je rekao: Tako mi Allaha, Poslanik nije rekao da je Isa crven.(potom je spomenuo identičnu predaju prethodnoj).
Muslim također od Ibn Omera bilježi da je Resulullah savs rekao: Ugledah crnomanjastog čovjeka ... začešljane kose.
Objediniti predaje po kojima se kaže kako je Isa a.s. crven a po drugim crn, kako je po jednim predajama prave kose a po drugima kovrdžave, je moguće na slijedeći način: crvenilo i crnilo ne isključuje jedno drugo. Dozvoljeno je da njegovo crnilo bude čisto.
A što se tiče Ibn Omerovog negiranja crvenila Isaovog a.s. ono je oprečno onome što su drugi zapamtili kao Ebu Hurejre i Ibn Abbas r.a. kako je Isa a.s. crvene boje.
A što se tiče predaje o pravoj kosi, a u drugoj o kovrdžavoj kosi, a zna se da je prava kosa suprotna kovrdžavoj moguće je te predaje objediniti na način da je njegova kosa prava a kovrdžavost je u tijelu, odnosno da je lijepo građen i popunjen.

Posebnost njegovog silaska

Nakon pojave Dedždžala i njegovog nereda na zemlji Allah dž.š. će poslati Isa a.s. Sići će na zemlju kod Bijele munare u istočnom Damasku u Siriji, obučen u dva mirisna dijela odjeće, stavljenih dlanova na krila dva meleka. Kad sagne glavu otisne se kapljica a kad je podigne zasija poput bisera. Svaki nevjernik koji samo osjeti miris njegovog udisaja će umrijeti. Njegov udisaj završava tamo gdje završava njegov kraj. Njegov silazak će biti među spašenu grupu koja će se boriti za Istinu okupljena u namjeri da se bori protiv Dedždžala. Sići će u vrijeme početka namaza i klanjaće za vođom te skupine.
Ibn Kesir kaže: Najčešće mišljenje o mjestu njegovog silaska je Bijela munara u istočnom Damasku. U nekim knjigama sam našao da je to Bijela munara istočno od damaske džamije, čini se daje to ono upamćeno i preneseno ... Nema u Damasku munare poznate kao Istočna osim one koja se nalazi pored Emevijske džamije u Damasku sa istoka. To je najnormalnije i vrlo moguće jer će sići a čuće se ikamet za namaz. Vođa muslimana će mu reći: O Nadahnuti od Allaha, prođi naprijed! On će mu reći: Ti prođi, Tebi je proučen. U drugoj predaji stoji: Vi ste jedni drugima vođe, iz Allahove počasti prema ovom ummetu.
U hadisu Nevvas ibn Sem'ana se spominje pojava Dedždžala potom silazak Isa a.s.,Resulullah savs kaže: Kada Allah pošalje Isaa sina Merjemina sići će kod Bijele munare u istočnom Damasku, između dva mirišljava platna, dlanova stavljenih na krila dva meleka, kad sagne glavu kapljica se otisne a kad je podigne zasija poput bisera. Svaki nevjernik koji osjeti njegov miris će umrijeti. Tražiće Dedždžala da ga ubije. Naći će ga na kapiji mjesta zvanog Ludd i ubiće ga. Potom će Isa sin Merjemin doći kod naroda kojeg je Allah dž.š. sačuvao, potraće njihova lica i govoriti im o stepenima za njih pripremljenih u džennetu.

Dokaz njegovog, alejhi sselam, silaska

Silazak Isa a.s. na kraju vremena je utemeljen Kur'anom i Sunnetom i to je jedan od predznaka Sudnjeg dana.

a)Dokazi njegovog silaska iz Kur'ana:
1.Uzvišeni Allah dž.š. kaže: A kad je narodu tvom kao primjer naveden sin Merjemin, odjednom su oni, zbog toga zagalamili ... do riječi: i doista je on predznak za Smak svijeta.
Ovi ajeti su objavljeni o Isa a.s. a na kraju ajeta se kaže: I doista je on predznak za Smak svijeta - odnosno silazak Isa a.s. prije Kijameta je predznak Smaka svijeta. Na to upućuje drugi kirajet « ve innehu le alemun li ssa'a» sa fethom na harfu ajn i harfu lam, tj. znak i nagovještaj Smaka svijeta. A ovaj kirajet se prenosi od Ibn Abbasa, Mudžahida i drugih učenjaka tefsira.
Imam Ahmed bilježi od Ibn Abasa r.a. da je komentirajući ovaj ajet rekao: To je pojavljivanje Isaa sina Merjemina prije Smaka svijeta.
Hafiz Ibn Kesir kaže: Ispravno je to da se lična zamjenica trećeg lica jednine (damir) vraća na Isaa a.s. jer je o njemu riječ u ajetima.
Dalekim mu se činilo kako se ajetom mislilo na ono što je dato Isau a.s. od oživljavanja mrtvih, liječenja slijepih i gluhih i drugih bolesnika. A još dalje od toga je mišljenje pojedine uleme kako se zamjenica «ve innehu» vraća na Kur'ani Kerim.
2.Riječi Uzvišenog Allaha: I zbog riječi njihovih: Mi smo ubili Isaa sina Merjemina, Allahova poslanoka ... A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo - do riječi Uzvišenog: I nema nijednog sljedbenika knjige koji, kad bude umirao, neće u njega onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih svjedočiti.
Ovi ajeti pored toga što ukazuju na to kako židovi nisu ni ubili ni raspeli Isaa sina Merjemina nego ga je Allah sebi podigao na nebesa kao što je u Njegovim riječima: I kada Allah reče: O Isa, dušu ću ti uzeti i k sebi te uzdignuti.
Ovaj ajet dokazuje kako će među sljedbenicima knjige biti onih koji će do kraja vremena vjerovati u Isa a.s., odnosno do njegovog silaska a prije njegove smrti onako kako o tome govore brojni mutevatir hadisi.
Šejhul islam Ibn Tejmije odgovarajući na postavljeno mu pitanje o smrti i uzdignuću Isa a.s. kaže: Hvala Allahu dž.š.,Isa a.s. je živ. Zabilježeno je u Sahihu da je Resulullah savs rekao: Sići će među vas Isa sin Merjamin, pravedan vladar i ispravan vođa. Slomiće krst, ubiće svinju i propisaće džizju (porez za nemuslimane) i bilježi se o njemu da će se spustiti kod Bijele munare u istočnom Damasku, ubiće Dedždžala. Onaj čija se duša rastala od njegovog tijela neće sići njegovo tijelo sa nebesa, a kad bude proživljen ustaće iz kabura.
A što se tiče riječi Uzvišenog: O Isa, dušu ću ti uzeti i k sebi te uzdignuti i spasiću te od nevjernika - one nisu dokaz kako se time nije željela smrt, jer da se htjela smrt Isa a.s. bi bio poput svih drugih vjernika, zaista Allah uzima vaše duše i uzdiže ih na nebesa. Tada u tome ne bi bilo nikakve posebnosti. Također i riječi Uzvišenog: I spasiću te od nevjernika - jer da je njegova duša napustila njegovo tijelo ono bi bilo poput tijela svih poslanika ili vjernika.
Allah dž.š. u drugom ajetu kaže: A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se u mišljenju o njemu razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili, o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali, a sigurno ga nisu ubili.
Pa riječi: Nego ga je Allah sebi uzdigao - pojašnjavaju kako je on uzdignut tijelom i dušom kao što se bilježi u Sahihu da će biti spušten tijelom i dušom. Da se željela njegova smrt bilo bi rečeno: Nisu ga ni ubili niti raspeli, nego je umro ...
Stoga ulema kaže: Dušu ću ti uzeti - znači - držaću je ili: uzeću ti dušu i tijelo. Kaže se ščepao sam račun onda kad ga naplatim.
Moguće je da se u ajetu misli na san kao u riječima Uzvišenog: Allah uzima duše u času njihove smrti, a i onih koji spavaju. On vas noću uspavljuje, a zna i šta ste preko dana griješili. A kada nekom od vas smrt dođe, izaslanici Naši mu bez oklijevanja dušu uzmu.
Nije namjera ove studije govoriti o uzdignuću Isaa a.s. nego smo to spomenuli kako bismo pojasnili da je uzdignuće bilo tijelom i dušom,da je on sada živ na nebesima i da će sići na kraju vremena a u njega će vjerovati prisutni sljedbenici knjige kako o tome kaže Allah dž.š.:I nema nijednog sljedbenika knjige koji,kad bude umirao,neće u njega onako kako treba povjerovati.
Ibn Džerir kaže: Pričao nam je Ibn Beššar kako mu je prenio Sufjan od Ibn Husajna a ovaj od Seid ibn Džubejra a on od Ibn Abbasa da je o ajetu: I nema nijednog sljedbenika knjige koji,kad bude ubirao,neće u njega onako kako treba povjerovati - rekao:Prije smrti Isaa sina Merjemina.
Ibn Kesir kaže: Ovaj sened je ispravan i vjerodostojan.
Potom Ibn Džerir navodi mišljenja uleme o ovom ajetu pa kaže: Najispravnije mišljenj je: I nema nijednog sljedbenika knjige a da neće povjerovati u Isaa a.s. prije smrti Isaa a.s.
Bilježi se od Hasan el Basrije da je rekao: Prije smrti Isaove. Tako mi Allaha,on je sada živ kod Allaha,a kada se pojavi svi će u njega povjerovati.
Ibn Kesir kaže: Nema sumnje da je onošto je Ibn Džerir rekao tačno. Ajetima se željelo negirati ono što su tvdrili židovi kako su oni ubili i raspeli Isaa a.s. a to prihvatili neuki kršćani. Allah dž.š. ih je obavijestio kako to nije istina, da im se pričinilo, da su ubili njemu sličnog a da toga nisu ni svjesni. Potom je Isa a.s. uzdignut i ostao je živ, sići će pred Sudnji dan i o tome govore brojni, mutevatir, hadisi.
Spominje se od Ibn Abbasa i drugih da se zamjenica «on» u riječima: prije njegove smrti (kable mevtihi) odnosi na sljedbenike knjige i rekli: Kad bi to bilo tačno ne bi bilo oprečno onom što smo rekli ali je po značenju i po predaji tačno ono što smo rekli.

b)Dokazi iz sunneta o silasku Isa a.s. su mnogobrojni i mutevatir. Spomenuo sam neke od njih a ovdje ću spomenuti samo pojedine plašeći se preopširnosti:
1.Hadis kojeg bilježe Dva šejha od Ebu Hurejre r.a. da je Resulullah savs rekao: Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, još samo malo pa će među vas sići sin Merjemin, pravedni vladar, slomiće krst, ubiti svinju, prekinuti ratove. Imetka će biti na pretek toliko da ga neće imati ko uzeti. Samo jedna sedžda će biti vrijednija od dunjaluka i svega što je na njemu.
Zatim Ebu Hurejre kaže: Ako hoćete učite: A nema nijednog sljedbenika knjige koji, kada bude umirao, neće u njega onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu će on protiv njih svjedočiti.
Ovo je komentar Ebu Hurejre r.a. ovog ajeta o sljedbenicima knjige koji će vjerovati u Isa a.s. prije njegove smrti, odnosno kada siđe na kraju vremena, o čemu smo već govorili.
2.Također Dva šejha bilježe od Ebu Hurejre da je Resulullah savs rekao: Kako će vam biti kada sin Merjemin bude spušten među vas a vaš imam bude jedan od vas.
3. Muslim bilježi od Džabira r.a. kako je čuo Resulullaha savs da je rekao: Neprestano će se skupina iz mog ummeta boriti na istini i biće jasni do Sudnjeg dana. Pa će sići Isa sin Merjemin a.s. kojem će njihov imam reći: Klanjaj nam kao imam! Ne, reći će, vi ste jedni drugima vođe, Allahove milosti prema ovom ummetu radi.
4.Već smo spomenuli hadis Huzejfe ibn Usejda kada smo govorili o velikim predznacima Sudnjeg dana u kojem se kaže: I silazak Isaa sina Merjemina a.s.
5.Imam Ahmed bilježi od Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik savs rekao: Poslanici su braća, majke su im različite a vjera jedna. Ja sam najpreči Isau sinu Merjeminom jer između mene i njega nije bilo poslanika. On će sigurno doći! Pa kad ga ugledate, prepoznajte ga.

Hadisi o silasku Isa a.s. su mutevatir

Prethodno sam spomenuo neke hadise o silasku Isa a.s. a iz bojazni od preopširnosti neću spomenuti sve hadise o tome. Oni se nalaze u Sahihima, Sunenima, Musnedima i drugim pisanim zbirkama Sunneta. Oni nedvojbeno i precizno upućuju na utemeljenost silaska Isa a.s. na kraju vremena. Oni koji to osporavaju nemaju validnog dokaza za to. Bilo da tvrde kako su to ahad hadisi koji ne mogu biti neoboriv dokaz ili da kažu kako njegov silazak nije sastavni dio vjerovanja (akide) muslimana u koji se mora vjerovati, zato što čvrsti hadisi obavezuju vjerovanje u njih i u ono o čemu nas je obavijestio Najiskreniji savs. I nije nam dozvoljeno odbaciti njegove riječi zato jer su ahad. U poglavlju ove studije sam prethodno pojasnio kako smo dužni vjerovati u ahad vjerodostojan i utemeljen hadis. Kada bismo rekli: ahad hadis nije validan dokaz, time bismo odbacili mnoge hadise Resulullaha savs i ono što je on rekao bi bila igra bez značenja. Kako bi mogli to reći kad je ulema jasno kazala da su hadisi o silasku Isa a.s. mutevatir?!
Ovdje ću spomenuti neka od tih mišljenja:
Ibn Džerir et Taberi nakon spominjanja razilaženja oko smrti Isa a.s. kaže: Najpreče mišljenje o tome za nas je ono koje kaže: Ja te uzimam sa zemlje i uzdižem te Sebi. Zbog mnoštva (tevatura) hadisa o tome gdje Resulullah savs kaže: Sići će Isa sin Merjemin pa će ubiti Dedždžala.
Potom je naveo nekoliko hadisa o njegovom silasku.
Ibn Kesir kaže: Brojni su hadisi Resulullaha savs u kojima on nagovještava silazak Isa a.s. prije Kijameta kao pravednog imama i umjerenog vođu.
Potom je spomenuo osamnaest hadisa koji govore o tome.
Siddik Hasan kaže: Mnogo je hadisa i silasku Isa a.s. Ševkani ih spominje dvadeset devet bilo da su sahih, hasen, daif i mundžebir. Među njima su i hadisi o Dedždžalu ... u nekima se spominje Očekivani. Tu su i mišljenja ashaba koji imaju hukm ref'a (seneda do Poslanika) jer je poznato kako u takvim situacijama nije dozvoljen idžtihad ashaba.
Potom je naveo te hadise i rekao: Sve što smo spomenuli dovodi do granice tevatura i to nije skriveno onima koji dobro poznaju ovu materiju.
El Gumari kaže: Mišljenje o silasku Isa a.s. je preneseno od mnoštva ashaba, tabi'ina, imama, uleme svih pravaca (mezheba) sve do našeg vremena.
I veli: Nema nikakve sumnje u tevatur toga. Ne može ga nijekati niko osim glupih neznalica poput Kadijanija i onih koji idu njihovim putem jer su hadisi preneseni na način grupa prenosilaca jedne generacije od grupe prenosilaca starije generacije (to je tevatur) sve dok nisu smješteni u hadiske zbirke prenesene do nas i usmenim putem, generacija od generacije.
Potom spominje ashabe koji prenose te hadise. Dvadeset pet ashaba od kojih više od trideset tabi'ina prenose te hadise a još veći broj ih prenosi od tabi'ina ... i tako redom dok ih imami hadisa nisu zapisali u svoja djela bilo da se radi o Musnedima poput: Musned Tajalisija, Ishak ibn Rahivejha, Ahmed ibn Hanbela, Osman ibn Ebi Šejbe, Ebu Ja'la, Bezzara, ili o Sahihima poput: Buharije, Muslima, Ibn Huzejme, Ibn Hibbana, Hakima, Ebu Avane, Ismailija, Daja'ul Makdesija i drugih. Bilježe ih i autori Džami'a, Musannefa, Sunena, tradicionalnih tefsira, Mu'adžema, Edžza'a, Gariba, Mu'džiza, Tabekata, Melahima.
Od onih koji su sakupili hadise o silasku Isa a.s. je i Šejh Muhammed Enver Šah el Kašmiri u djelu Et Tasrih bima tevatere fi nuzulil Mesih, gdje je spomenuo više od sedamdeset hadisa.
Komentator ebu Davudovog sunena u svom djelu Avnul Me'abud kaže: Nema nikakve sumnje u vijesti od Resulullaha savs o silasku Isaa sina Merjeminog sa neba u potpunom ljudskom liku,uoči samog Smaka svijeta. I to je pravac(mezheb) Ehli sunneta.
Šejh Ahmed Šakir kaže: Silazak Isa a.s. na kraju vremena nije sporan kod muslimana zbog vjerodostojnih predaja od Resulullaha savs o tome. To je nužnost vjerovanja. Ne vjeruje ko to zaniječe.
A u komentaru Ahmedovog Musneda kaže: Poigravali su se reformatori ili nadriučenjaci ovog vremena u kojem živimo sa ovim očitim i jasnim hadisima o silasku Isaa sina Merjeminog na kraju vremena,prije kraja dunjalučkog života. Ponekad su ih prekriveno i indirektno nijekali a ponekad jasno i otvoreno ih nijekali. To su činili zato što-u suštini- ne vjeruju u gajb(nevidljivo) ili skoro da ne vjeruju. Ti hadisi zajedno čine neoborivu činjenicu koja je nužnost vjerovanja,tako da njihovo nijekanje ili odstupanje u komentaru ne znači ništa.
Šejh Muhammed Nasiruddin el Albani kaže: Znaj da su hadisi o Dedždžalu i silasku Isa a.s. mutevatir. U njih se mora vjerovati. Nemoj da te zavedu oni koji tvrde kako su to ahad hadisi jer su takvi istinske neznalice ove nauke. Nema među njima onih koji znaju slijediti njihov put a kada bi to znali našli bi ih mutevatirom, baš onako kako o njima svjedoče eksperti ove nauke poput Hafiz Ibn Hadžera.
Vrlo je šalosno što se oni koji nisu specijalizirali ovu nauku usuđuju govoriti o njoj, posebno ako je riječ, kao ovdje, o vjeri i ubjeđenju (akidi).
Silazak Isa a.s. ubraja dio uleme e temelje ubjeđenja Ehli suneta, kako će on sići da bi ubio Dedždžala - Allah ga učinio ružnim.
Imam Ahmed ibn Hanbel, Allah mu se smilovao, kaže: Temelji sljedbenika Sunneta kod nas su: čvrsto se držati onog na čemu su bili ashabi Allahovog Poslanika savs, striktno slijeđenje njih, ostavljanje novotarija jer je svaka novotarija zabluda.
Potom je spomenuo nekoliko temelja ubjeđenja sljedbenika Sunneta pa kaže: Vjerovati kako će se varalica Dedždžal pojaviti, između očiju će mu pisati kafir, vjerovati da će to biti i da će sići Isa a.s. i ubiti ga na kapiji Ludda.
Ebul Hasan el Eš'ari, Allah mu se smilovao, o temeljima ubjeđenja sljedbenika hadisa i Sunneta kaže: Vjerovanje u Allaha, meleke, knjige, poslanike, ono što je objavljeno od Allaha dž.š. i što su pouzdani prenijeli od Resulullaha savs ne odbacujući ništa od toga ... i vjerovati u dolazak Dedždžala i da će ga ubiti Isa a.s. ...
Na kraju kaže: O svemu što smo spomenuli kažemo: To je naš put.
Tahavija kaže: I vjerujemo u predznake Sudnjeg dana, u pojuvu Dedždžala i silazak sa neba Isaa sina Merjemina.
Kadija 'Ijad veli: Silazak Isa a.s. i njegovo pogubljenje Dedždžala je istina i tačno kod sljedbenika Sunneta i vjerodostojnih hadisa o tome. Ne postoji razumska niti šerijatska zapreka koja bi ih osporila pa je nužna njihova utemeljenost.
Šejhul islam Ibn Tejmije kaže: Mesih alejhis selam između svih ostalih poslanika će sigurno sići na zemlju kao što o tome svjedoče brojni vjerodostojni hadisi. Zato je on na drugom nebu iako je odabraniji od Jusufa, Idrisa i Haruna alejhimus selam jer on želi sići ne zemlju prije Sudnjeg dand, za razliku od drugih. A Adem a.s. je na prvom nebu jer se njemu pokazuju duše njegovih potomaka.

Mudrost u silasku Isa a.s. mimo drugih

Pojedini učenjaci su pokušali shvatiti željenu mudrost silaska Isaa sina Merjaminog na kraju vremena. I zašto baš on, a ne neko drugi od poslanika. O ovom oni imaju nekoliko mišljenja:
1.Odgovor židovima na njihovu tvrdnju da su oni ubili Isaa sina Merjeminog. Ovim će Allah dž.š. obistiniti njihovu laž i upravo on, Isa a.s., će ih pobiti i ubiće njihovog vođu Dedždžala, što smo pojasnili govoreći o borbi protiv židova.
Hafiz Ibn Hadžer ovo mišljenje smatra prečim od drugih.
2. Isa a.s. je u Indžilu nagovijestio vrijednost ummeta Muhameda savs. O tome Uzvišeni Allah dž.š. kaže: A u Indžilu: Oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača. Isa a.s. je molio Allaha dž.š. da i njega učini od njih pa Allah primi njegovu dovu i ostavi ga dok ne siđe na kraju vremena kao obnovitelj islama.
Imam Malik, Allah mu se smilovao, je rekao: Doprla je do mene vijest kako su kršćani kad bi ugledali nekog od ashaba koji su osvojili Šam govorili: Tako nam Allaha oni su bolji od havarijuna (Isaovih a.s. pomagača - apostola) po onome što je došlo do nas.
Ibn Kesir kaže: Istinu su rekli o tome. Zaista je ovaj ummet veličan u prijašnjim knjigama i prenesenim vijestima.
Imam Ez Zehebi opisujući Isa a.s. u svom djelu Tedžridu esmais sahabe, kaže: Isa sin Merjemin a.s. je ashab i poslanik, vidio je Resulullaha savs u noći Isra'a, posalamio se sa njim i on će posljednji od ashaba umrijeti.
3.Zaista će silazak Isa a.s. sa nebesa biti kraj edžela (smrtnog časa) kako bi bio pokopan. Stvorenju od prašine ne dolikuje ništa drugo nego prašina. Njegov silazak će se podudariti sa pojavom Dedždžala pa će ga Isa a.s. ubiti.
4.Pojaviće se kako bi u laž utjerao kršćane, obznaniće se njihova laž o neistinitom pozivu. U vrijeme silaska Isa a.s. Allah dž.š. će uništiti sve pozive osim islama. Slomiće krst, ubiti svinju i odrediti im džizju (porez).
5.Njegova posebnost u spomenutim stvarima je zbog riječi Resulullaha savs: Ja sam preči Isau sinu Merjeminu jer između mene i njega nije bilo poslanika.
Da, Resulullah savs je njemu najpreči i najbliži. Isa a.s. je donio radosnu vijest o dolasku Resulullaha savs poslije njega. Pozivao je ljude da mu vjeruju i da povjeruju u njega, o tome Uzvišeni Allah dž.š. kaže: I da vam donese radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed.
A u hadisu stoji: Rekli su: Allahov Poslaniče, obavijesti nas o sebi? Rekao je: Da, ja sam poziv Ibrahima i radosna vijest moga brata Isaa.

Zakon po kojem će suditi Isa alejhis selam

Sudiće Isa a.s. po šerijatu Muhameda a.s. i biće jedan od njegovih sljedbenika savs. Zaista on neće doći sa novim šerijatom jer je Dini - islam pečat vjera i trajan do Sudnjeg dana. Neće biti dokinut (derogiran), tako da će Isa a.s. biti jedan od vladara ovog ummeta, obnovitelj islama, jer nema poslanika poslije Muhameda savs.
Imam Muslim bilježi od Ebu Hurejre r.a. da je Resulullah savs rekao: Kako će vam biti kada među vas siđe Isa sin Merjemin a džemat bude predvodio jedan od vas.
Rekao sam (riječ je o Velid ibn Muslimu) Ibn Ebi Zi'bu: pričao nam je Evzai a on od Zuhrija a ovaj od Nafia a on od Ebu Hurejre: A imam bude jedan od vas, Ibn Ebi Zi'b je upitao: Znaš li čime će vas voditi? Reci mi, reče! Vodiće vas Knjigom vašeg Gospodara Uzvišenog i Sunnetom Vašeg Resula savs.
Džabir ibn Abdullah prenosi kako je čuo Resulullaha savs kad je rekao: Neće se prestati skupina iz mog umeta boriti na istini prepoznatljivi do Sudnjeg dana. Sići će Isa sin Merjemin a.s. pa će mu reći njihov vođa: Klanjaj nam. Ne, reći će. Zaista ste vi jedni drugim vođe iz Allahove počasti prema ovom ummetu.
Kurtubi kaže: Pojedini smatraju kako će sa silaskom Isa a.s. prestati šerijatske obaveze (teklif) jer bi u suprotnom Isa bio poslanik toga vremena koji bi im donosio naredbe od Allaha dž.š. a to se ne prihvata zbog riječi Uzvišenog: I pečat poslanika , i zbog riječi Resulullaha savs: Poslije mene nema poslanika ili: Ja sam posljednji, pečat poslanika.
Ako je to tako onda nije dozvoljeno pretpostavljati kako će Isa a.s. sići sa novim šerijatom različitim od šerijata Muhameda savs, nego onog momenta kad siđe biće jedan od sljedbenika Muhameda savs, onako kako je o tome Resulullah savs obavijestio Omera r.a: Kad bi Musa bio živ ne bi imao druge mogućnosti nego da me slijedi. Sići će a već će na nebesima biti podučen od Allaha dž.š. potrebnom znanju za suđenje ljudima po ovom zakonu. Vijernici će se okupiti oko njega i tražiti da im presudi u sporovima. Dokinuti sud po šerijatu nije dozvoljeno jer će dunjaluka biti dok bude šerijatskih obaveza (teklifa) i dok na zemlji ne bude onih koji će govoriti: Allah, Allah.
Ono što upućuje na ostanak šerijatskih obaveza je i namaz Isa a.s. sa muslimanima, njegov hadž i džihad protiv nevjernika.
O njegovom namazu smo već govorili u hadisima o tome.
Također smo govorili o njegovoj borbi protiv nevjernika i sljedbenika Dedždžala.
A kad je riječ o njegovom hadžu Muslim bilježi od Hanzale el Eslemija kako je čuo Ebu Hurejru r.a. da prenosi hadis Resulullaha savs: Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, sin Merjemin će u mjestu Revha zanijetiti hadž ili umru ili oboje.
Što se tiče određivanja džizje (poreza po glavi nevjernika) iako je on utvrđen prije njegovog silaska, to nije dokidanje ranijeg zakona od strane Isa a.s. nego je džizju utemeljio naš Poslanik savs koji nam je to pojasnio riječima: Tako mi Allaha , sići će Isa sin Merjemin i biće pravedan vladar. Slomiće krst, ubiti svinju i odrediti džizju.

Pojava sigurnosti i blagostanja u njegovo vrijeme, alejhis selam

Vrijeme Isa a.s. nakon njegovog silaska je vrijeme sigurnosti, mira i blagostanja. Allah dž.š. će poslati obilnu kišu, zemlja će iznjedriti bogatstvo plodova i raskoši, imetka će biti na pretek, nestaće sporova, mržnje i zavidnosti.
U podužem hadisu Nevas ibn Sem'ana u kojem je spomenut Dedždžal, silazak Isaa a.s., pojava Je'džudža i Me'džudža, njegova dova protiv njih i njihovo uništenje Resulullah savs kaže: Zatim će Allah poslati kišu pred kojom će nestati kuće od drveta i gline. Opraće zemlju koja će biti poput ogledala. Potom će reći zemlji: Bujaj plodovima, vrati blagodatima. Ljudi će jesti sa stabla jednog nara (šipka) i svi će sjesti u hlad tog drveta. Mlijeko će biti blagoslovljeno. Deva će dati dovoljno mlijeka za veliki broj ljudi. Mlijeko jedne krave će biti dovoljno za čitavo pleme, a mlijeko jedne ovce za jednu familiju.
Ahmed bilježi od Ebu Hurejre kako je Resulullah savs rekao: Poslanici su braća po allatu (različitih majki a istog oca) majke su im različite a vjera im je jedna. Ja sam najpreči Isa a.s. zato što između mene i njega nije bilo poslanika. Zaista će on sići ... pa će Allah u njegovo vrijeme uništiti Mesiha Dedždžala. Zemljom će zavladati mir. Čak će lavovi pasti sa devama, tigrovi sa kravama, vukovi sa ovcama a djeca će se igrati sa zmijama koje im neće nauditi.
Muslim bilježi od Ebu Hurejre da je Resulullah savs rekao: Tako mi Allaha, zaista će sići Isa sin Merjemin, vladar pravedni ... i zaista če odrediti džizju i sigurno ćete nezainteresovani ostaviti mladu devu bez čobana. Sigurno će prestati pakost, međusobna mržnja i zavist. I sigurno ćete biti pozivani da uzmete šta želite od imetka ali ga niko neće uzeti.
Nevevi kaže: To znači da ljudima neće trebati deva, neće željeti da je posjeduju jer je ionako imetka previše a jako malo želja. Neće im trebati zbog velike svijesti o blizini Kijameta.
Ovdje je spomenut «kalas» mlada deva, zato što je ona najvrijednija kod ljudi i najdragocjenija kod arapa. Ovo je slično riječima Uzvišenog: I kad steone kamile bez pastira ostanu. Znači: niko ih neće tražiti i voditi računa o njima.
A Kadija 'Ijad smatra kako je značenje ovih riječi: neće se tražiti zekat na njih jer neće biti onih koji bi primili zekat.
A Nevevi negira ovo mišljenje.

Vrijeme koje će živjeti nakon silaska i njegove smrti

Što se tiče vremena Isaa a.s. na zemlji nakon silaska, bilježi se u pojedinim predajama kako će boraviti sedam godina a u drugim četrdeset godina.
U predaji Imam Muslima od Abdullah ibn Amra r.a. stoji: Paće Allah poslati Isaa sina Merjemina ... zatim će ostati među ljudima sedam godina. Nestaće neprijateljstva među dvojicom ljudi. Zatim će Allah poslati hladan vjetar iz pravca Šama od kojeg na zemlji neće ostati živ niko u čijem srcu bude trun dobra ili imana.
A u predaji Imam Ahmeda i Ebu Davuda: Boraviće na zemlji četrdeset godina. Potom će umrijeti i muslimani će mu dženazu klanjati.
Oba ova rivajeta su vjerodostojna. Tu postoji nejasnoća. Osim ako se predaja od sedam godina ne odnosi na period nakon silaska. Tada bi to bio dodatak na vrijeme provedeno na zemlji prije njegovog uzdignuća na nebesa jer je on tada imao trideset tri godine, što se najčešće spominje kao njegova tadašnja starosna dob.
A Allah dž.š. najbolje zna. 

ČETVRTA STUDIJA: JE'DŽUDŽ I ME'DŽUDŽ

Njihovo porijeklo

Prije nego počnemo govoriti o pojavi Je'džudža i Me'džudža smatram pogodnim ukazati na njihovo porijeklo i značenje riječi (Je'džudž) i (Me'džudž).
Je'džudž i Me'džudž su dvije nearapske imenice. A neki kažu: arapske. Po tome bi izvedenice bile iz « edždžetin naru edžidžen» kad se rasplamsa. Ili iz riječi « udžadž « voda žestokog saliniteta, izgorjela od soli. Neki pak smatraju iz « edž» brzina neprijatelja. Kažu: Me'džudž je izvedenica iz « madž» kad se poremeti. One su na oblik « jef'ul» - je'džudž i « mef'ul» - me'džudž ili na oblik «fa'ul».
Ovo se naravno odnosi na izvedenice iz arapskog jezika. A ako ih smatramo stranim izrazima onda one nemaju izvedenice jer se strani izrazi ne izvode iz arapskog jezika.
Većina uleme (džumhur) je pročitala Jedžidž i Medžudž bez hemzeta tako da su dva elifa višak, a osnova riječi je (jedžedže) i (medžedže). A u Asimovom kirajetu se nalazi hemze sa sakinom.
Sve što smo spomenuli o njihovim izvedenicama odgovara njihovom stanju. Potvrda njihovom korijenu od madž u značenju poremećaj su riječi Uzvišenog: I Mi ćemo tada učiniti da se jadni od njih kao talasi sudaraju s drugim. A to će se desiti prilikom njihovog izlaska iz zida.
Njihovo porijeklo je ljudsko, od Adema i Have a.s. Pojedini učenjaci kažu: Oni su potomstvo Ademovo a ne Havino , tako što je Adem imao poluciju u snu pa se njegovo sjeme pomiješalo sa zemljom od čega Allah dž.š. stvori Je'džudža i Me'džudža. O ovome ne postoji dokaz niti je preneseno od onoga od koga se mora uzeti mišljenje.
Ibn Džerir kaže: Nisam vidio nikog od prvih muslimana da tako nešto tvrdi osim Ka'bul Ahbara. I ovo je suprotno merfu hadisu: Zaista su oni iz potomstva Nuhova. A nema sumnje da je Nuh od potomstva Havinog.
Je'džudž i Me'džudž su potomci Jafis Ebu Turka, a Jafis je iz potomstva Nuha a.s.
Ono što upućuje da su oni iz potomstva Adema a.s. je i ono što bilježi Buharija od Ebu Seid el Hudrija r.a. da je Resulullah savs rekao: Allah dž.š. reče: O Ademe! Odgovori: Odazivam Ti se radostan, dobro je u Tvojim rukama. Pa će mu reći: Pusti vojsku (misiju) vatre. A šta je to, misija vatre, upitaće. Od svake hiljade devetsto devedeset devet. Malo dijete će tada osijediti a svaka trudnica plod pobaciti, vidjećeš ljude kao pijane a pijani neće biti nego će Allahova kazna biti žestoka. Upitaše: Ko je od nas taj jedan? Reče: Budite obradovani! Od vas je jedan a od Je'džudža i Me'džudža hiljada.
Od Abdullah ibn Amra se prenosi da je Resulullah savs rekao: Zaista su Je'džudž i Me'džudž potomci Ademovi. I zaista kada budu poslani ljudima uništiće im živote. Nijedan od njih neće umrijeti a da ne ostavi hiljadu i više potomaka iza sebe.

Njihovo svojstvo

Od njihovih svojstava shodno hadisima je sličnost njihovimprecima gatamskim mongolima: sitnih očiju, malehnih očiju, riđokosi, širokih lica, poput štitova iskovanih, mongolske konstrukcije i boje.
Imam Ahmed bilježi od Ibn Harmele a on od njegove tetke: Održao je Resulullah savs hutbu, prsta nateknutog od ujeda škorpije, pa je rekao: Vi govorite: Nema više neprijateljstva, A vi nećete prestati boriti se protiv neprijatelja sve dok ne dođe Je'džudž i Me'džudž: širokih lica, sitnih očiju, crvene kose sa teških i visokih predjela zemlje, lica poput iskovanih štitova.
Ibn Hadžer spominje neke vijesti o njihovim svojstvima ali su te predaje slabe. Ono što je došlo u tim vijestima jesu tri grupe njih:
1.Vrsta poput vrlo visokog drveća.
2.Vrsta visoka četiri lakta i široka četiri lakta.
3.Vrsta omotanih prostrtih ušiju.
Bilježi se također da će biti visoki pedalj - dva, najviše tri pedlja.
Ono na što upućuju vjerodostojne predaje je to da je riječ o jakim ljudima. Nema snage da se ubije jedan od njih. Teško je povjerovati kako će biti visoki pedalj ili dva.
U hadisu Nevas ibn Sem'ana se spominje kako je Allah dž.š. objavio Isau a.s. dolazak Je'džudža i Me'džudža, da nema načina ubiti jednog od njih. Naredio mu je da skloni vjernike sa njegovog puta pa će im reći: Sklonite se u pećine.
O čemu ćemo, inšaallah, govoriti kada bude riječ o njihovom izlasku.

Dokazi dolaska Je'džudža i Me'džudža

Dolazak Je'džudža i Me'džudža na kraju vremena je jedan od velikih predznaka Sudnjeg dana. Na to upućuje Kur'an i Sunnet.
a) Dokazi iz Kur'ani Kerima:
1.I kad se otvore Je'džudž i Me'džudž i kad se budu niz sve strmine žurno spuštali i približi se istinita prijetnja, tada će se pogledi nevjernika ukočiti. Teško nama, mi smo prema ovome ravnodušni bili; mi smo sami sebi nepravdu učinili.
2.Uzvišeni Allah dž.š. govoreći o Zul Karnejnu kaže: I on opet pođe. Kad stiže između dvije planine, nađe ispred njih narod koji je jedva govor razumijevao. O Zul Karnejne - rekoše oni - Je'džudži Me'džudž čine nered po zemlji, pa hoćeš li da između nas i njih zid podigneš, mi ćemo te nagraditi. Bolje je ono što mi je Gospodar moj dao - reče on. Nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja ći između vas i njih zid podići. Donesite mi velike komade gvožđa! I kad on izravna dvije strane brda, reče: Pušite! A kad ga usija, reče: Donesite mi rastopljen mjed da ga zalijem. I tako oni nisu mogli ni da ga pređu ni da ga prokopaju. Ovo je blagodat Gospodara moga! - reče on. A kada se prijetnja Gospodara mog ispuni, On će ga sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara mog će se sigurno ispuniti. I Mi ćemo tada učiniti da se jedni od njih kao talasi sudaraju s drugima. I puhnuće se u rog, pa ćemo ih sve sakupiti.
Ovi ajeti ukazuju na to kako je Allah dž.š. potčinio Zul Karnejna, kralja pravednog u gradnji veličanstvenog zida - brane između Je'džudža i Me'džudža, naroda pokvarenog na zemlji, i ljudi. Kad nastupi vrijeme određeno i Kijamet se primakne, popustiće ovaj zid. Je'džudž i Me'džudž će izaći zapanjujućom brzinom, u ogromnom broju. Niko ih od ljudi neće moći zaustaviti. Zatalasaće ljudima šireći nered zemljom.
Ovo je znak skorog puhanja u sur, rušenja dunjaluka i početka Kijameta kao što ćemo spomenuti u vjerodostojnim hadisima.
b)Dokazi iz Sunneta Čistog:
Mnogo je hadisa o Je'džudžu i Me'džudžu i dosežu stepen tevatura po značenju. Neke sam već spomenuo a neke ću ovdje spomenuti:
1.Hadis zabilježen u Dva sahiha od Ummu Habibe bint Ebi Sufjan, od Zejneb bint Džahš da je Resulullah savs jednog dana došao uznemiren kod nje govoreći: Nema drugog božanstva osim Allaha, teško arapima od zla koje se približilo. Danas je Je'džudžu i Me'džudžu otvorena brana ovoliko ( zaokružio je palcem i kažiprstom). Zejneb bint Džahš kaže: Rekla sam: Allahov Poslaniče, zar ćemo biti uništeni a među nama bude dobrih? Da, reče, da, ako bude mnogo pokvarenosti.
2.Hadis Nevas ibn Sem'ana r.a.: Allah dž.š. je objavio Isa a.s.: Zaista sam Ja izveo moje robove od kojih se niko od vas ne može odbraniti, skloni moje robove u goru (brdo)! Pa će Allah dž.š. poslati Je'džudža i Me'džudža i oni će iz svih krajeva žurno dolaziti. Pa će proćo pored jezera zvanog Taberijje i popiće ono što bude u njemu. Posljednji među njima će reći: Nekad je ovdje bilo vode. Isa a.s. i njegovi prijatelji će biti okruženi tako dugo dok glava jednog vola ne bude vrijedila koliko vaših stotinu dinara današnjih. Moliće Allaha dž.š. pa će On poslati crve u vratove robova od kojih će svi kao jedan pomrijeti. Potom će spustiti Allahovog poslanika Isa a.s. i njegove prijatelje na zemlju. Neće naći ni koliko pedalj zemlje a da ne zaudara na njihovu masnoću i smrad. Allahov poslanik Isa i njegovi prijatelji će moliti Allaha dž.š. pa će im poslati dugovrate ptice koje će ih odnijeti i baciti gdje Allah bude htio. Hadis bilježi Muslim a u drugoj predaji dodaje poslije riječi: Nekad je ovdje bila voda, - ... potom će ići dok ne dođu do brda Hamer, u Bejtul Makdesu, pa će reći: Pobili smo sve što je na zemlji, hajde da pobijemo i one na nebesima! Odapeće svoje strijele prema nebu a Allah dž.š. će ih vratiti premazane krvlju.
3.U hadisu Huzejfe ibn Usejda r.a. o predznacima Sudnjeg dana se spominje: Je'džudž i Me'džudž.
4. Od Abdullah ibn Mes'uda se prenosi kako se Resulullah savs u noći Isra'a susreo sa Ibrahimom, Musaom i Isaom a.s. pa su se prisjećali Sudnjeg dana ... potom su vratili priču Isau a.s. (spomenuo je ubistvo Dedždžala) pa rekao: Zatim će se ljudi vratiti svojim mjestima. Dočekaće ih Je'džudž i Me'džudž koji će sa svih strana ići žurno. Neće proći pored vode a da je ne popiju niti pored nečega a da nered ne učine. Preklinjaće me pa ću zamoliti Allaha dž.š. i oni će pomrijeti. Zemlja će se ušćutiti njihovim smradom. Preklinjaće me pa ću zamoliti Allaha dž.š. pa će kišu s neba spustiti koja će ih odnijeti i pobacati njihova tijela u more.
Ebu Hurejre r.a. prenosi od Resulullaha savs: (pa je spomenuo hadis i u njemu): Izaći će pred ljude tražeći vodu od njih a oni će bježati pred njima. Odapeće strijele u nebo pa će im se vratiti umazane krvlju. Reći će: Našom snagom i veličinom savladasmo stanovnike zemlje i pobijedismo onog ko je na nebesima! Zatim će Allah dž.š. poslati crve u njihove vratove koji će ih uništiti. Tako mi Onog u čijoj je ruci duša Muhammeda, zaista će životinje postati ugojene, uhranjene i pune od njihovog mesa.

Je'džudžov i Me'džudžov zid

Zulkarnejn je sagradio zid kao branu od Je'džudža i Me'džudža i njihovih susjeda koji su od njega pomoć zatražili. Kur'an to spominje u riječima: O Zulkarnejne, rekoše oni,Je'džudž i Me'džudž čine nered po zemlji, pa hoćeš li da između nas i njih zid podigneš, mi ćemo te nagraditi. Bolje je ono što mi je Gospodar moj dao, reče on. Nego,samo vi pomozite meni što vipe možete, i ja ću između vas i njih zid podići.
To je ono što je rečeno o gradnji zida. A što se tiče mjesta njegove gradnje,pouzdano se zna da je na istoku. Zbog riječi Uzvišenog: I kad stiže do mjesta gdje sunce izlazi.
Precizno se ne zna gdje je to mjesto. Pokušavali su pojedini vladari i historičari da tačno saznaju gdje je to mjesto. Tako je halifa Vasik poslao nekoliko vojskovođa sa vojskom da tragaju za zidom, precizno otkriju njegovu lokaciju i o tome ga obavijeste kad se vrate. Išli su iz mjesta u mjesto, od kralja do kralja dok nisu stigli do zida. Vidjeli su njegovu građevinu od gvožđa i čelika. Vidjeli su na njemu ogromna vrata zaključana velikim katancima. Vidjeli su ostatke mlijeka i meda na tamošnjoj kuli. Čuvaju ga stražari kraljevski. Visok je i istaknut. Ne može se ni njemu ni onome što je oko njega prići od brda. Zatim su se nakon odsustvovanja više od dvije godine vratili svojim kućama. Vidjeli su mnoge strahote i čuda.
Ovu priču je zabilježio Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, i nije spomenuo lanac prenosilaca tako da Allah zna kolika je njena tačnost.
Prethodni ajeti upućuju na to da se ovaj zid nalazi između dva brda . Uzvišeni Allah dž.š. kaže: Kad stiže između dvije planine. A «seddan» su dvije planine,jedna naspram drugoj.Zatim kaže: I kad on izravna dvije strane brda. To je učinio velikim komadima gvožđa koje je zalio vrelim čelikom i napravi postojan zid.
Imam Buhari kaže: Rekao ječovjek Poslaniku savs: Vidio sam zid od hladnog čelika. Poslanik reče: Baš si ga vidio!?
Sejjid Kutub kaže: Otkriven je zid nedaleko od grada Tirmiz, zid poznat kao: Željezna kapija. Početkom 15. stoljeća prošao je pored njega njemački naučnik Sildberger i zapisao ga u svojoj knjizi. Također ga spominje i španski historičar Klovingo u svom putovanju godine 1403. i kaže: Zid u gradu Željezna kapija se nalazi na putu Semerkanda i Indije ... moguće je kako je to zid koga je sagradio Zul Karnejn.
Smatram: Moguće je kako je pomenuti zid ustvari zidina grada Tirmiz koju spominje Jakut el Hamevi u: Mu'adžemul buldani, a nije to Zul Karnejnov zid.
Isto tako, nije cilj ove studije precizno određivanje mjesta tog zida. Dovoljno mi je ono o čemu nas je obavijestio Mudri Allah dž.š. i ono što se nalazi u vjerodostojnim hadisima a to je: Zid Je'džudža i Me'džudža postoji dok ne dođe određeno vrijeme u kojem će popustiti pa će Je'džudž i Me'džudž izaći. To će se desiti pred sami Smak svijeta. O tome Allah dž.š. kaže: Ovo je blagodat Gospodara mog! reče on. A kad se prijetnja Gospodara mog ispuni On će ga sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara mog će se sigurno ispuniti. I mi ćemo tada učiniti da se jedni od njih kao talasi sudaraju s drugima. I puhnuće se u rog, pa ćemo ih sve sakupiti.
Ono što ukazuje na to da ovaj zid postoji i kako nije sravnjen sa zemljom je predaja Ebu Hurejre od Resulullaha savs o tome zidu: Kopaju ga svaki dan sve dok ga gotovo ne prokopaju.Tada jedan od njih kaže:Vratite se, sutra ćete ga prokopat! Pa ga Allah vrati čvršćeg nego što je bio. I sve tako dok ne dođe njihovo vrijeme i Allah dž.š. ih htjedne poslati na ljude. Reći će jedan od njih: Vratite se, sutra ćete ga prokopati - inšaallah - i zatraži pomoć riječima - inšaallah. Doći će sutradan i naći ga onakvim kakvim su ga ostavili, pa će ga prokopati i izaći na ljude. Tražiće vode a ljudi će bježati pred njima.
Bilježi se u Dva sahiha, o čemu smo već govorili, kako je mali dio toga zida otvoren i kako se Resulullah savs od toga uznemirio.
Sejjid Kutub smatra, posmatrano sa pozicije vjerovatnoće a ne čvrstog ubjeđenja, da se Allahovo obećanje o sravnjivanju sa zemljom tog zida već ostvarilo i da se Je'džudž i Me'džudž već pojavio, da su oni Tatari koji su se pojavili u sedmom hidžretskom stoljeću, uništili islamske državice i sijali svakojaki nered zemljom.
O tim Tatarima Kurtubi kaže: Od njih - tatara - su u današnjem vremenu nastali narodi (ummeti) koje ne može pobrojati niko osim Allaha dž.š. Od muslimana ih ne može odvratiti niko osim Allaha dž.š. Kao da su oni Je'džudž i Me'džudž ili njihova prethodnica.
Pojava Tatara se dogodila u doba Kurtubija koji je čuo o njima, njihovim iskušenjima i ubistvima, te ih je na osnovu toga smatrao Je'džudžom i Me'džudžom ili njihovom prethodnicom.
Ali ono što je od velikih predznaka Sudnjeg dana - a to je pojava Je'džudža i Me'džudža na kraju vremena, još se nije dogodilo jer vjerodostojni hadisi upućuju na njihov dolazak poslije Isa a.s. koji će moliti Allaha dž.š. u dovi, da ih uništi, pa će ih Allah dž.š.i uništiti a potom ih baciti u more tako da će ljudi i naselja odahnuti od njih.

PETA STUDIJA: TRI POMRAČENJA

Značenje riječi (hasef) - pomračenje

Kaže se (hasefel mekan, jahsifu husufen) kada nešto ode u zemlju i nestane u njoj. U tom unačenju su i riječi Uzvišenog: I Mi smo i njega i dvorce njegove u zemlju utjerali.
Tri pomračenja koja su predznaci Sudnjeg dana se spominju u kontekstu hadisa o velikim predznacima Sudnjeg dana.

Dokazi iz Sunneta Čistog o pojavi pomračenja:
1.Od Huzejfe ibn Usejda se prenosi da je Resulullah savs rekao: Zaista Sudnji dan neće nastupiti dok ne vidite deset predznaka ... i tri pomračenja: pomračenje na istoku, pomračenje na zapadu i pomračenje na Arapskom poluotoku.
2.Ummu Selame kaže: Čula sam Resulullaha savs kako kaže: Poslije mene će biti pomračenje na istoku, pomračenje na zapadu i pomračenje na Arapskom poluotoku. Rekla sam: Allahov Poslaniče, zar će se zemlja pomračiti a na njoj bude dobrih ljudi? Poslanik savs joj reče: Kada većina njenog stanovništva bude pokvarena.

Jesu li se već desila ova pomračenja?

Ova tri pomračenja se još nisu dogodila kao ni ostali veliki predznaci Sudnjeg dana. Iako pojedini učenjaci smatraju kako su se oni već dogodili poput Šerif el Berzendžija ipak je tačno kako se ništa od njih još nije dogodilo nego su se desila određena pomračenja u različitim mjestima sa različitim vremenskim periodima a to je dio malih predznaka Sudnjeg dana.
A što se tiče ova tri pomračenja ona će biti velika i sveopća za mnoga mjesta istoka, zapada i Arapskog poluotoka.
Ibn Hadžer kaže: Već su se dogodila određena pomračenja u pojedinim mjestima. Moguće je da se sa tri pomračenja mislilo na pomračenje prostorno većeg obima od uobičajenog.
U prilog rečenom je i ono što je zabilježeno u hadisima o tome kako će se tri pomračenja dogoditi onda kada se poveća pokvarenost među ljudima i kada se među ljudima proširi nepokornost prema Allahu dž.š. A Allah najbolje zna. 

ŠESTA STUDIJA: DIM (DUHAN)

Pojava dima na kraju vremena je jedan od velikih predznaka Sudnjeg dana o kojem govori Kur'an i Sunnet.

Dokazi njegove pojave

a)dokazi iz Kur'ani Kerima:

Riječi Uzvišenog Allaha dž.š.: Zato sačekaj dan kad će im se činiti da prema nebu vide vidljiv dim koji će ljude prekriti: »Ovo je neizdrživa patnja».
Znači: Sačekaj Muhammede sa ovim nevjernicima dan kad će se nebom pojaviti vidljiv i jasan dim koji će ljude prekriti. Tada će im se reći: «Ovo je neizdrživa patnja» glasom punim prezira i ruganja. Ili će oni to reći jedni drugima.
O značenju ovog dima, o tome da li se on već dogodio, da li je on jedan od znakova koje očekujemo - o tome postoje dva mišljenja uleme:
PRVO: Ovaj dim je pogodio Kurejšije u vremenu teškoće i gladi kad je Resulullah savs uputio dovu Allahu dž.š. protiv njih nakon što su odbili da mu se odazovu pa su nebo vidjeli poput dima.
Ovo je mišljenje Abdullah ibn Mes'uda koga je slijedila grupa prvih muslimana.
Kaže, radijallahu anhu: Petero se već dogodilo: luzum , Rimljani, nasilje, mjesec i dim.
Kada je čovjek iz plemena Kende govoreći o dimu rekao: Zaista će se pojaviti dim na dan Kijameta i uzeti sluh i vid munafika - Ibn Mes'ud r.a. reče: KO nešto zna nek to kaže, a ko ne zna neka kaže: Allah najbolje zna. Zaista je od učenosti kada ne znaš reći: Ne znam. Zaista Allah dž.š. kaže svom Poslaniku: Reci: Ne tražim ja od vas za ovo nikakvu nagradu i ja nisam od onih koji se pretvaraju. Zaista su Kurejšije sporo prihvatali islam pa je Poslanik savs uputio dovu protiv njih: Gospodaru, pomozi me nad njima sa sedam godina kao sedam Jusufovih godina. Zavladala je suša koja ih je gotovo uništila. Jeli su lešinu i kosti. Između zemlje i nebesa su vidjeli nešto kao dim.
Ovo mišljenje je prioritetnije kod Taberija koji kaže: Zato što je Allah dž.š.zaprijetio mušricima Kurejša sa dimom. Njegove riječi Poslaniku: Zato sačekaj dan kad će im se činiti da prema nebu vide vidljiv dim – su izrečene u kontekstu o nevjernicima Kurejša kao Njegov prijekor njima za širk koji čine, govoreći: I drugog boga osim Njega nema. On život i smrt daje - Gospodara vašeg i Gospodara vaših predaka davnih. Potom se obraća Poslaniku riječima: Zato sačekaj dan kada će im se činiti da prema nebu vide vidljiv dim - a to je naređenje njemu da bude strpljiv ... dok ih ne zadesi Njegova srdžba. U toma je prijetnja mušricima. Priličnije je da ta prijetnja izrečena njima bude provedena na njima nego da se odlaže za neke druge mušrike.
DRUGO: Ovaj dim je od onih predznaka koje očekujemo i koji se još nisu dogodili. Dogodiće se pred sami Sudnji dan.
Ovo je mišljenje Ibn Abbasa, pojedinih ashaba i tabi'ina. Ibn Džerir et Taberi bilježi od Ibn Ebi Hatema a ovaj od Abdullah ibn Ebi Mukile da je rekao: Rano ujutro sam otišao kod Ibn Abbasa pa mi reče: Cijelu noć, do pred zoru misam zaspao. Zašto, pitao sam? Reče: Kažu kako se pojavila zvijezda zvana Zu zenb (griješnica, op.pr.) pa pomislih kako dim (duhan) kuca na vrata. Ne zaspah do zore.
Ibn Kesir kaže: Ovaj lanac prenosilaca je tačan sve do Ibn Abbasa - znalca ummeta, poznavaoca značenja Kur'ana. I to je mišljenje svih ashaba i tabi'ina. Ako se tome dodaju merfu hadisi u sahihima kao i hasen i drugi hadisi ... sve to je dovoljan i jasan argument kako je dim jedan od predznaka koje očekujemo. To je ono što se podrazumijeva u Kur'anskim riječima: Zato sačekaj dan kada će im se činiti da prema nebu vide vidljiv dim - znači: jasan i uočljiv dim koga će svako vidjeti. A ono sa čime je Ibn Mes'ud r.a. prokomentarisao ovaj ajet je priviđenje koje su Kurejšije vidjele kao posljedicu gladi i iscrplenosti.
Također i riječi: Koji će ljude prekriti - znači: sve ih obuhvatiti i zadesiti. A da se to odnosilo na nestvarno priviđenje stanovnika mnogobožačke Mekke ne bi bilo rečeno: Koji će ljude prekriti.
Zabilježeno je u Dva sahiha kako je Resulullah savs rekao Ibn Sajjadu: Nešto sam za tebe sakrio. To je duh (dim), reče. Odstupi, nećeš preći svoju granicu! Resulullah savs mu je sakrio: Zato sačekaj dan kad će im se činiti da prema nebu vide vidljiv dim.
Iz ovg se vidi kako je Dim od predznaka koje pratimo i očekujemo. Zaista je Ibn Sajjad jedan od medinskih židova a ova priča se desila nakon Poslanikove savs hidžre u Medinu Munevveru.
A također i vjerodostojni hadisi spominju kako je Dim jedan od velikih predznaka Sudnjeg dana, o čemu ćemo kasnije govoriti.
Ono sa čime je Ibn Mes'ud prokomentarisao ovaj ajet je njegov govor, a predaja čiji lanac prenosilaca doseže do Poslanika je preča od bilo koje predaje zaustavljene kod ashaba.
Nema zapreke ni u tome da kad se pojavi ovaj predznak kažu: Gospodaru naš, otkloni patnje od nas, mi ćemo, sigurno, vjerovati - da se i otkloni, pa se oni vrate svom načinu življenja, jer je riječ o blizini Kijameta.
Pojedini učenjaci nastoje spojiti ove predaje time što tvrde: kako je riječ o dva Dima, jedan se pojavio, drugi još nije - pojaviće se na kraju vremena. A onaj koji se desio je ono što su Kurejšije vidjele u obliku dima, taj dim nije bio stvarni dim koji će se dogoditi zajedno sa ostalim velikim predznacima Sudnjeg dana.
Kurtubi kaže: Mudžahid veli: Ibn Mes'ud je govorio: Postoje dva Dima, jedan se desio a drugi će ispuniti prostor između nebesa i zemlje. Vjernik će od njega osjetiti nešto poput prehlade, a nevjerniku će uši popucati.
Ibn Džerir kaže: Nema ničeg ružnog u tome da se Allahova prijetnja obistinila nad nevjernicima Kurejša i da će se obistiniti nad nevjernicima poslije njih Dimom koji je Resulullah savs nagovijestio kao dolazeći dim koji će se dogoditi. Hadis koji se prenosi od Abdullah ibn Mes'uda kao i drugi hadisi su vjerodostojni i izrekao ih je Resulullah savs.

b) Dokazi iz Sunneta Čistog

Spomenuli smo neke od hadisa o pojavi Dima na kraju vremena. Ovdje ću navesti još neke:
1. Bilježi Muslim od Ebu Hurejre da je Resulullah savs rekao: Požurite sa dobrim djelima prije nego nastupi šestero: ... Dedždžal, Dim.
2.U Huzejfinom hadisu o velikim predznacima Sudnjeg dana se spominje: Dim.
3.Ibn Džerir et Taberi bilježi od Ebu Malik el Eš'arija da je Resulullah savs rekao: Zaista vas je Allah dž.š. opomenuo sa tri stvari: Dim od kojeg će mu'min osjećati nešto poput prehlade a kafira će napuhati tako da će mu od njega uši popucati.

SEDMA STUDIJA: IZLAZAK SUNCA SA ZAPADA

Izlazak sunca sa zapada je jedan od velikih predznaka Sudnjeg dana zasnovan na Kur'anu i Sunnetu.

Dokazi njegovog dešavanja:
a)Dokazi iz Kur'ani Kerima: Onog dana kada neki predznaci od Gospodara tvoga dođu, nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati, ako prije nije vjerovao ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio.
Vjerodostojni hadisi ukazuju na to da se: nekim predznacima - misli na izlazak sunca sa zapada i to je mišljenje većine komentatora Kur'ana.
Taberi nakon što je spomenuo mišljenja mufessira o ovom ajetu kaže: Najtačnije mišljenje je ono koje je očito u predajama Resulullaha savs kad je on komentirajući ovaj ajet rekao: To je onda kad sunce izađe sa zapada.
Ševkani veli: Kad bi Poslanikov komentar ovog ajeta bio vjerodostojan onda se on ne bi dovodio u pitanje nego bi bilo obaveza dati mu prednost i postupati po njemu.

b)Dokazi iz Sunneta Čistog
Mnogo je hadisa o izlasku sunca sa zapada, evo nekih od njih:
1.Dva šejha bilježe od Ebu Hurejre da je Resulullah savs rekao: Neće nastipiti Sudnji dan dok sunce ne izađe sa zapada. Kad izađe i ljudi ga ugledaju svi će povjerovati ali, tada čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati, ako prije nije vjerovao ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio.
2.Buhari bilježi od Ebu Hurejre da je Resulullah savs rekao: Neće nastupiti Sudmji dan dok se ne sukobe dvije skupine ... (potom je spomenuo hadis, i u njemu): dok sunce ne izađe sa zapada, ali tada čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati, ako prije nije vjerovao ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio.
3.Muslim bilježi od Ebu Hurejre da je Resulullah savs rekao: Požurite sa dobrim djelima prije nego nastupi šestero: Izlazak sunca sa zapada.
4.Već smo spomenuli hadis Huzejfe ibn Usejda o velikim predznacima Sudnjeg dana, u kojem se kaže: Izlazak sunca sa zapada.
5.Imam Ahmed i Muslim bilježe da je Abdullah ibn Amr rekao: Zapamtio sam od Resulullaha savs hadis koji nisam zaboravio, čuo sam ga kad je rekao: Prvi predznak koji će se pojaviti je izlazak sunca sa zapada.
6.Od Ebu Zerr'a se prenosi kako je Resulullah savs jednog dana rekao: Znate li vi kuda ide ovo sunce?Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju, rekoše. Zaista ono žuri dok ne stigne do svog odredišta pod Aršom i padne mu na sedždu. Ostane u tom položaju dok mu se ne kaže: Podigni se, vrati se odakle si došlo, pa ranim jutrom se vrati i izađe sa svog izlazišta. Zatim ide žurno dok ne stigne do svog odredišta pod Aršom i padne mu na sedždu. Ostane u tom položaju dok mu se na kaže: Podigni se i vrati odakle si i došlo pa se ranim jutrom vrati i izađe sa svog izlazišta. Zatim će žuriti i ljudima će se to činiti normalnim sve dok ne stigne do svog odredišta pod Aršom. Pa će mu se reći: Podigni se, i izađi sa zapada pa će izaći sa zapada. Potom Resulullah savs reče:Znate li kada će se to dogoditi? Onda kada čovjeku neće biti od koristi ... uradio.

Rasprava sa Rešid Ridaom koji odbacuje hadis Ebu Zerr'a o sedždi koju čini sunce

Spominjući prethodni hadis Ebu Zerr'a, Rešid Rida tvrdi kako je tekst (metn) ovog hadisa od najvećih nejasnoća. A o njegovom senedu kaže: Ovaj hadis bilježe Dva šejha od Ibrahim ibn Jezida ibn Šerik et Tejmija a on od Ebu Zerr'a koji je po ocjeni grupe učenjaka lažac (mudellis). Imam Ahmed o njemu kaže: Nije sreo Ebu Zerr'a. Darekutni veli: Nije slušao od Hafse niti od Aiše i nije živio u njihovo doba. Ibn Medini kaže: Nije slušao od Alije niti od Ibn Abbasa i to spominje u djelu: Tehzibut tehzib.
Spominju se i druge predaje u smislu on od ovog a ovaj od onog (anan), pa je moguće da taj od koga on prenosi ne bude povjerljiv.
Ako se ovakve greške nalaze u Dva sahiha i Sunenima sa mogućnošću ulaska israilijata i moguće greške prilikom prenošenja značenja a ne teksta hadisa, ako je to slučaj sa njima pa šta je tek sa onima što su ostavili nezabilježenim Dva šejha ili autori Sunena.?!
Tako kaže Rešid Rida, Allah mu se smilovao!! Ove njegove riječi su jako opasne. One su uvreda pouzdanih hadisa i ubacivanje sumnje u njihovu vjerodostojnost, posebno ono što je zabilježeno u Dva sahiha oko čije prihvatljivosti hadisa se ummet složio.
Kamo sreće da je on bacio pogled na sened ovog hadisa i o navodnoj nejasnosti njegovog teksta slijedio ono što su rekli njegovi učeni prethodnici, velikani koji su vjerovali ono što je tačno utvrđeno da potiče od Resulullaha savs, koji se nisu pretvarali da znaju ono što ne znaju, nego su slijedili ono što se činilo tačnim i jasnim u hadisu.
Ebu Sulejman el Hatabi o Poslanikovim riječima: njegovo odredište je pod Aršom - kaže: Mi ne negiramo mogućnost da njegovo odredište bude pod Aršom, Odredište koje mi ne poznajemo i ne vidimo nego smo putem gajba obaviješteni o njemu. Ne niječemo ga niti znamo njegovu kakvoću jer naš razum ga ne obuhvata.
Potom o sedždi sunca pod Aršom kaže: U ovom je vijest o sedždi sunca pod Aršom i nije nemoguće da to i učini onda kad se u svom kretanju približi Aršu i da se ponaša onako kako je i stvoreno. Uzvišeni Allah dž.š. kaže: Kad stiže do mjesta gdje sunce zalazi učini mu se kao da zalazi u jedan mutni izvor. To je kraj onog što oko vidi prilikom zalaska, a njegov put ka Aršu gdje čini sedždu je poslije zalaska.
Nevevi kaže: Sedžda sunca se dešava putem sposobnosti i znanja koje je Uzvičeni Allah dž.š. stvorio u njemu.
Ibn Kesir veli: Allahu dž.š. zbog Njegove veličine i moći, drage volje ili na silu, sve čini sedždu. I sve, na sebi svojstven način, Njemu čini sedždu.
Ibn Hadžer kaže: Tekst hadisa ukazuje kako je boravište sunca na njegovom odredištu svakog dana i noći ustvari njegovo stalno kretanje koje je u hadisu nazvano žurnim (bil džerijj) a Allah najbolje zna.
Bilo kako bilo, nije riječ ovdje o odredištu sunca niti o njegovoj sedždi, nego sam želio pojasniti kako u tekstu hadisa Ebu Zerr'a r.a. nema nejasnoće - kao što to tvrdi Rešid Rida, Allah mu se smilovao - te da ga je ulema prihvatila pojasnivši njegovo značenje.
A što se tiče njegovog bagatelisanja seneda ovog hadisa - to je čist previd. Hadis je seneda spojenog pouzdanim prenosiocima. Na ono što je spomenuo o nepouzdanosti Ibrahim ibn Jezida et Tejmija, kako nije sreo Ebu Zerr'a, Hafsu ni Aiši, te kako nije ni živio u njihovom vremenu se odgovara na slijedeći način:
1.U lancu prenosilaca se ne kaže kako hadis prenosi Ibrahim ibn Jezid et Tejmi od Ebu Zerr'a, nego što je kao u Buhariji i Muslimu - predaja Ibrahim ibn Jezida et Tejmija od njegovog oca a on od Ebu Zerr'a. A Ebu Ibrahim je: Jezid ibn Šerik et Tejmi, prenio je hadise od Omera, Alije, Ebu Zerr'a, Ibn Mes'uda i drugih ashaba r.a., a od njega su prenosili njegov sin Ibrahim, Ibrahim En Neha'i i drugi. O njegovoj pouzdanosti svjedoče Ibn Mein, Ibn Hibban, Ibn Saad, Ibn Hadžer. Od njega je grupa prenosila hadise. O njemu Ebu Musa El Medini kaže: Za njega kažu da je zapamtio predislamsko (džahilijetsko) doba.
2.Ibrahim ibn Jezid jasno kaže kako je on hadise šuo od svog oca Jezida. Tako u predaji Muslima stoji: ... pričao nam je Junus od Ibrahima ibn Jezida et Tejmija da je on čuo od svog oca a ovaj od Ebu Zerr'a.
Ako pouzdani prenosilac jasno naglasi kako je čuo, onda se njegova predaja prihvata, kao što je to utvrđeno pravilima nauke o terminologiji hadisa.

Neprihvatanje imana i tevbe nakon izlaska sunca sa zapada

Kad sunce izađe sa zapada neće biti primljen iman onoga ko do tada nije vjerovao kao što neće biti primljeno ni pokajanje griješnika. To stoga što je izlazak sunca sa zapada veliki predznak kojeg će vidjeti svi koji budu tada živjeli. Činjenice će postati očite i vidjeće strahotu pred kojom će pogeti vratove potvrđujući i vjerujući u Allaha i Njegove znakove. Njihov slučaj je poput onih koji dožive Allahovu kaznu, o kojima Allah dž.š.kaže: A kad bi kaznu Našu doživjeli, onda bi govorili: Mi vjerujemo u Allaha, u Njega Jedinog, a odričemo se onih koje smo Mu ravnim smatrali. Ali im vjerovanje njihovo, kad bi kaznu Našu doživjeli, ne bi nimalo bilo od koristi, prema Allahovom zakonu koji je vrijedio za sve robove Njegove koji su bili i nestali, - i tada bi nevjernici stradali.
Kurtubi kaže: Učeni vele: Nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će vjerovati tada, prilikom izlaska sunca sa zapada, zbog toga što će tada svaka strast nestati iz srca a tjelesna snaga će se otupiti. Svi ljudi, zbog jake svijesti o blizini Sudnjeg dana, će biti u stanju iščekivanja smrti. U njima neće biti onoga što pospješuje nepokornost prema Allahu dž.š. niti snage koja je pokreće. Ko se u takvom stanju pokaje neće mu tevba biti primljena kao ni onom kome je smrt već nastupila.
Ibn Kesir kaže: Ako nevjernik izrazi vjerovanje toga dana ono neće biti primljeno od njega. A onaj ko prije toga bude vjerovao ako je bio ispravan u svom djelovanju biće u velikom dobru, a ako je bio prevrtljiv pa toga dana izjavi tevbu, tada mu ona neće biti primljena.
To je ono što je zabilježeno u Kur'ani Kerimu i vjerodostojnim hadisima, zaista Uzvišeni Allah dž.š. kaže: Onog dana kad neki predznaci Gospodara tvoga dođu, nijednom čovjeku neće biti od koristi to đto će tada vjerovati, ako prije nije vjerovao ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio.
A Resulullah savs kaže: Neće prestati hidžra sve dok tevba bude primljena a tevba će biti primana sve dok sunce ne izađe sa zapada. A kad izađe, svako srce će biti zapečaćeno sa onim što je u njemu i ljudima će biti dovoljno ono što su učinili.
I kaže alejhis selam: Allah dž.š. je na zapadu stvorio vrata tevbe. Široka su sedamdeset godina hoda. Neće ih Zaključati dok sunce ne izađe iz pravca tih vrata. Zato su riječi Uzvišenog: Onoga dana kada neki predznaci Gospodara tvoga dođu, nijedmon čovjeku neče biti od koristi to što će tada vjerovati ... ajet.
Dio uleme smatra kako tevba neće biti primljena nevjernicima koji dožive izlazak sunca sa zapada, a ako period nakon izlaska sunca sa zapada bude dug i generacije to zaborave - biće primljeno vjerovanje nevjernika i pokajanje griješnika.
Kurtubi kaže: Zaista Allah dž.š. prima pokajanje sve dok mu duša u grkljan ne dođe ( hata jugargar), odnosno dok duša ne dođe na vrh grla. To stoga što upravo tada svaki čovjek vidi svoje mjesto u džennetu ili mjesto u džehenemu. Potpuno isti njemu je onaj ko vidi izlazak sunca sa zapada pa se zbog toga njegova tevba ne prihvata dokle god bude živ. Njegovo znanje o Allahu, Njegovom Poslaniku, Njegovoj prijetnji je postalo nužnost. Ako bi nakon toga dunjalučkih dana bilo mnogo i ovaj veliki događaj pao u zaborav osim u posebnim prilikama - onaj ko bi u tom vremenu primio islam ili se pokajao - to bi bilo primljeno od njega. A Allah najbolje zna.
Ovom u prilog je i predaja: Zaista je suncu i mjesecu nakon toga data svjetlost, pa će izlaziti i zalaziti ljudima.
I ono što se prenosi od Abdullah ibn Amra da je Resulullah savs rekao: Ostaće ljudi nakon izlaska sunca sa zapada stotinu dvadeset godina.
Od Imran ibn Husajna se prenosi da je rekao: Neće nastupiti Izlazak dok se ne desi jak glas (sajhatun) od kojeg će pomrijeti mnogo ljudi. Ko prihvati islam ili se pokaje u tom vremenu - to mu neće biti primljeno a ko se nakon toga pokaje - pokajanje će mu biti primljeno.
Odgovor na sve ovo je: Tekstovi ukazuju na to kako se pokajanje neće prihvatiti nakon izlaska sunca sa zapada, da nevjernicima neće biti primljen njihov islam. Tekstovi ne razlikuju one koji su doživjeli i one koji nisu to doživjeli.
Ovo podržava i Taberijeva predaja od Aiše r.a. koja kaže: Kad se dogodi prvi predznak pobacaju se pera, pozatvaraju se meleki čuvari, a tijela će svjedočiti o djelima.
Prvim predznakom se ovdje misli na izlazak sunca sa zapada. A o predznacima koji će se dogoditi prije Izlaska hadisi govore kao o vremenu u kojem će se prihvatiti pokajanje i vjerovanje.
Također Ibn Džerir et Taberi bilježi od Abdullah ibn Mes'uda da je rekao: Pokajanje je moguće sve dok sunce ne izađe sa zapada.
Imam Muslim bilježi od Ebu Musa el Eš'arija r.a. da je Resulullah savs rekao: Allah dž.š. noću pruža svoju ruku oprosta griješnicima dana a danju pruža svoju ruku griješnicima noći i tako sve dok sunce ne izađe sa zapada.
Ibn Hadžer spominje mnogo hadisa o vijestima koje upućuju na to kako su vrata tevbe zaključana do Sudnjeg dana, potom kaže: Ove predaje jačaju jedna drugu i slažu se u tome kako se vrata pokajanja zaključavaju sa pojavom sunca sa zapada i nakon toga neće biti otključana. To se ne odnosi samo na dan Izlaska, nego na sve vrijeme, nakon toga, do Kijameta.
A na ono što Kurtubi uzima kao dokaz se odgovara: Ibn Hadžer o hadisu Abdullah ibn Amra kaže: Njegova spojenost do Poslanika nije pouzdana. A hadis Imran ibn Husajna: Nema osnova.
Kad je riječ o hadisu: Zaista je suncu i mjesecu nakon toga data svjetlost ...,Kurtubi mu ne spominje sened. A ako pretpostavimo utemeljenost seneda onda njihovo vraćanje u stanje u kojem su bili ne dokazuje kako su vrata tevbe po drugi put otvorena.
Hafiz spominje kako o ovom pitanju postoji tekst - sudija ovog spora. Riječ je o hadisu Abdullah ibn Amra r.a. u kojem se spominje izlazak sunca sa zapada, i u njemu: Od tada pa sve do Kijametskog dana «nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati ako prije nije vjerovao ... ajet.» 

OSMA STUDIJA: ŽIVOTINJA (Ed Dabbetu)

Pojava životinje iz zemlje na kraju vremena je predznak blizine Kijameta, zasnovan na Kur'anu i Sunnetu.

Dokazi njenog pojavljivanja

a)Dokazi iz Kur'ani Kerima:
Riječi Uzvišenog: I kad dođe vrijeme da oni budu kažnjeni, Mi ćemo učiniti da iz zemlje izađe jedna životinja koja će im reći da ljudi u dokaze Naše nisu uvjereni.
Ovaj plemeniti ajet spominje izlazak životinje. Dogodiće se sa neredom ljudi, njihovim napuštanjem Allahovih naređenja, promjenom istinite vjere, Allah će im izvesti iz zemlje životinju koja će ljudima pričati o tome.
Učenjaci kažu da riječi Uzvišenog: Dođe vrijeme da oni budu kažnjeni - znače: izvršenje prijetnje nad njima će biti neminovno zbog njihove ustrajnosti u nepokornosti, grijehu, razvratu, okretanju glave od Allahovih ajeta, zbog neproučavanja tih ajeta i suđenja po njima. U nepokornosti će dostići granicu kada im savjest više neće koristiti a od zalutalosti ih neće odvratiti nikakva opomena. Uzvišeni Allah dž.š. kaže: Kad postanu takvi izvešćemo im životinju iz zemlje koja će im pričati i koja razumije - a uobičajeno je da životinja ne priča i ne razumije - kako bi ljudi znali da je to predznak od Allaha dž.š.
Abdullah ibn Mes'ud r.a. kaže: Dolazak kazne će biti smrću učenih, nestankom znanja i dizanjem Kur'ana.
Potom kaže: Učite što više Kur'an prije nego što bude dignut. Rekoše: Ako će ovaj Kur'an biti dignut šta je sa onim što je u prsima ljudi? Reče: Omrknuće takvi noću a osvanuti prazni, zaboraviće čak i La ilahe illellah. Zadesiće ih stanje džahilijeta i njegovih obilježja. To će se dogoditi onda kada dođe vrijeme da ljudi budu kažnjeni.

b) Dokazi iz Sunneta čistog:
1.Imam Muslim bilježi od Ebu Hurejre r.a. da je Resulullah savs rekao: Troje kad izađe tada čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati, ako prije nije vjerovao ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio: izlazak sunca sa zapada, Dedždžal i životinja iz zemlje.
2.On bilježi od Abdullah ibn Amra da je rekao: Zapamtio sam hadis od Resulullaha savs kad je rekao: Zaista je prvi predznak koji će se pojaviti: izlazak sunca sa zapada i izlazak životinje pred ljude u jutarnjem vremenu. Bilo koji od ova dva predznaka da se prvi dogodi neposredno poslije njega će uslijediti drugi.
3.Spominjali smo hadis Huzejfe ibn Usejda o velikim predznacima Sudnjeg dana u kojem je spomenuta životinja, a u predaji životinja iz zemlje.
4.Imam Ahmed bilježi od Ebu Umame hadis koji on prenosi od Resulullaha savs: Izaći će životinja koja će ljude po nosevima žigosati pa će ih biti mnogo takvih među vama sve dok čovjek ne kupi devu pa ga upitaju: Od koga si je kupio? Od jednog griješnika, reći će.
5. Muslim bilježi od Ebu Hurejre r.a. da je Resulullah savs rekao: Požurite sa činjenjem dobrih djela prije šestoro: ... životinja iz zemlje.
6.Imam Ahmed i Tirmizi bilježe od Ebu Hurejre da je Resulullah savs rekao: Izaći će životinja sa Musaovim štapom i Sulejmanovim prstenom i žigosaće nevjernika - Ifan (jedan od prenosilaca hadisa) kaže: Nos nevjernika - sa prstenom, a parnuće lice vjernika sa štapom, tako da će ljudi sjesti za sofru pa će jedan reći: O mu'mine! A drugi: O kafire!

Od koje vrste životinja je Životinja iz zemlje

Učenjaci su se razišli u određivanju vrste životinje iz zemlje. Evo nekih mišljenja uleme o tome:
PRVO: Kurtubi kaže: Prvo je mišljenje kako je ona mladunče Salihove deve. To je najtačnije mišljenje, a Allah najbolje zna.
Ovo mišljenje podržava ono što se bilježi Ebu Davud et Tajalisi od Huzejfe ibn Usejd el Gafarija, koji kaže: Spomenuo je Resulullah savs Životinju ... neće pasti travu nego će rikati između Rukna i Mekama. (pred Kabom, op.pr.).
Osnova njegovog dokaza je riječ « tergu» - rikati - koji se upotrebljava samo za devu. Mladunče deve je nakon ubistva majke pobjeglo. Pećina mu se otvorila i ono uđe u nju i u njoj će boraviti sve dok ne dobije Allahovu dozvolu da iz nje izađe.
Zatim kaže: Lijepo neko reče:
Spomeni izlazak mladunčeta Salihove deve
Zabilježiće svakoga nevjerovanjem ili vjerovanjem.
Diskutabilno je Kurtubijevo davanje prednosti ovom hadisu u čijem senedu je napušten čovjek (metruk).
Također u pojedinim hadiskim zbirkama se kaže « tednu « - približiti se, i « terbu» - narasti kao u Hakimovom Mustedreku.
DRUGO:Ta životinja je Džessasa, spomenuta u hadisu Temim ed Darija r.a. u priči o Dedždžalu.
Ovo mišljenje se veže za Abdullah ibn Amra ibn el Asa.
U hadisu nema onog što ukazuje na to kako je Džessasa ustvari životinja koja će se pojaviti na kraju vremena. Spominje se kako je sreo životinju guste dlake i pitao je: Šta si ti? Ja sam Džessasa, rekla je.
Nazvana je Džessasom jer je krijumčarila vijesti o Dedždžalu.
Također ono što znamo o životinji o kojoj govorimo je njena brutalnost i ponižavanje ljudi zbog njihovog nijekanja Allahovih ajeta što nam pojašnjava kako je riječ o nekoj drugoj životinji a ne o Džessasi, a Allah najbolje zna.
TREĆE: To je zmija okačena na zid Kabe koju je El Ikab strgao kad su Kurejšije htjele sagraditi Kabu.
Ovo mišljenje Kurtubi pripisuje Ibn Abbasu r.a. prenoseći ga iz djela En Nikaš ne spominjući mu lanac prenosilaca. Također ga prenosi i Ševkani u svom djelu.
ČETVRTO: Životinja (dabbetun) je insan koji će polemisati sa sljedbenicima novotarije i kufra ne bi li prestali, pa će svako propasti ili biti spašen nakon što je upoznat sa Istinom.
Ovo mišljenje spominje Kurtubi ali ga odbacuje. Da je životinja čovjek koji raspravlja sa sljedbenicima novotarije onda u tome ne bi bilo neprirodnosti i to ne bi bio jedan od deset velikih predznaka Sudnjeg dana.
Također samo odstupanje u nazivu čovjeka učenog i priznatog diskutanta sa ljudima nije primjereno riječniku ljudi niti poštivanju učenih. Kako učenog i vođu (imama) nazivati životinjom?!
PETO: Dabbetun je zbirna imenica za sve što puže zemljom. Nije riječ ni o kakvoj čudnovatoj i neuobičajenoj životinji. Možda se mislilo na bakterije koje opasno razaraju ljudsko tijelo i zdravlje. One ranjavaju i ubijaju a upravo to su riječi opomene za ljude. Kad bi oni samo imali srca koja shvaćaju vratili bi se Allahu, svojoj vjeri i priznali bi očit dokaz. Jezik stanja je mnogo rječitiji od jezika riječi. U arapskom jeziku jedno od značenja govora ( teklim) je i ranjavanje (tedžrih).
Ovo je mišljenje Ebu Ubejje u njegovom komentaru Ibn Kesirovog djela En Nihaje, el fitenu vel melahimu. Ovo mišljenje je daleko od tačnog zbog slijedećeg:
a)bakterije su od davnina prisutne kao i bolesti koje razaraju ljudska tijela, usjeve i životinje, a životinja koja je predznak Sudnjeg dana se još nije pojavila.
b)bakterije se uglavnom ne vide golim okom a za životinju niko ne kaže da će biti nevidljiva. Allahov Poslanik savs govoreći o njoj spominje kako će je ljudi vidjeti i sa njom Musaov štap i Sulejmanov prsten ... i drugo što smo već spominjali.
c)ova životinja će žigosati ljudska lica kufrom i imanom.Parnuće lice vjernika a opečatiti nos nevjernika, a bakterije ne rade ništa od toga.
d)čini se kako ga je na ovo mišljenje podstaklo ono što je o životinji spomenuto u mnogim različitim djelima ali Allahova moć je neograničena i ono što je tačno od Resulullaha savs nužno mu se predati.
Također, šta spriječava razumijevanje riječi onako kako je to uobičajeno. Ne pribjegavamo prenesenom značenju osim onda kada stvarno moramo. Posebno to ne činimo ako je njegovo mišljenje suprotno mišljenju komentatora Kur'ana koji kažu da je ona suprotno onom što su ljudi navikli. Ona je natprirodna baš kao i izlazak sunca sa zapada.
U hadisima se spominje kako će se upravo ova dva predznaka dogoditi neposredno jedan poslije drugog. Resulullah savs kaže: Prvi predznak će biti izlazak sunca sa zapada a životinja će se pojaviti ujutro. Bilo koji da se dogodi prije, drugi će uslijediti neposredno poslije njega.
Nužno je vjerovati kako će Allah dž.š. na kraju vremena ljudima poslati životinju iz zemlje koja će razgovarati sa njima. Njen govor će im biti jasan dokaz kako su, zbog njihovog poricanja Allahovih znakova, zaslužili ispunjenje prijetnje. Kada životinja izađe ljudi će shvatiti kako je to jasna natprirodna opomena o blizini Sudnjeg dana. Prije toga nisu vjerovali u Allahove ajete niti u Obećani dan.
Spominjanje životinje u suri En Neml jača mišljenje kako je riječ o životinji koja ima moć govora sa ljudima. U ovoj suri se spominje razgovor između insekata, ptica, džina i Sulejmana a.s. Spominjanje životinje je došlo u odgovarajućoj harmoniji sa surom.
Ahmed Šakir, Allah mu se smilovao, kaže: Ajet je jasan, riječ je o arapskoj imenici (dabbetun) čije je značenje poznato i jasno u arapskom jeziku i nema nikakve potrebe za odstupanjem u značenju ... Brojni hadisi u Sahihima i drugim zbirkama govore o životinji kao predznaku koji će se pojaviti na kraju vremena. Zabilježene su i brojne vijesti koje nisu direktno vezane za Resulullaha savs - dostavljača Objave i komentatora Knjige - pa zašto bi sve to ostavili. Ali naši pojedini savremenici, pripadnici islama u kojima se proširila nevaljalost govora i mišljenja, ne žele vjerovati u gajb (nevidljivo), ne žele preći granicu materije koju su im zacrtali njihovi učitelji i uzori, nevjernici idolopokloničke raskalašene Evrope, otpadnici od svih ljudi i vjera, oni ne mogu vjerovati u ono u šta mi vjerujemo niti to mogu jasno poreći, nego samo umotavaju govor, raspravljaju i petljaju a zatim izokreću smisao riječi od njenog ispravnog značenja čineći ih tako sličnijim znakovima nego onom što oni poriču i kriju duboko u sebi.

Mjesto izlaska Životinje

Postoje različita mišljenja u preciziranju mjesta izlaska životinje, evo nekih:
1.Izaći će iz Mekke Mukerreme, iz najvećeg mesdžida.
Ovom u prilog je i Taberanijeva predaja u Evsatu od Huzejfe ibn Usejda - koju smatram direktnom od Resulullaha savs - u kojoj stoji: Izaći će životinja iz najvećeg mesdžida, ljudi će biti pred Mesdžidom, zemlja će se zatresti i pojaviće se pred njima.
Ibn Ujejne kaže: Izaći će kada imam krene na zajednički namaz da im saopšti kako životinja još nije izašla.
2.Biće tri izlaska životinje. Jednom će izaći u pojedinim pustinjskim predjelima pa će se pritajiti, potom u pojedinim selima a onda u Mesdžidul Haremu.
Postoje druga mišljenja koja nisam spomenuo. Većina ih smatra kako će izlazak biti iz Mekanskog Harema, a Allah najbolje zna o tome.

Posao Životinje

Kada izađe ova životinja žigosaće vjernike i nevjernike.
Što se tiče vjernika zabilježiće im lica tako da će svijetliti. I to će biti znak njihovog imana. A nevjernik, utisnuće mu pečat na nos. I to će biti znak njegovog nevjerovanja, Allah nas toga sačuvao.
O značenju plemenitog ajeta: Mi ćemo učiniti da iz zemlje izađe jedna životinja koja će im reći ... i o značenju ovog govora postoji više mišljenja mufessira:
1.Govoriće im govorom, tj. razgovarati sa njima. Na ovo značenje upućuje i kiraet Ubej ibn Ka'ab: « tunebbiuhum» - obavijestiće ih.
2.Raniće ih, potvrđuje to kiraet: « teklimehum» - od riječi « kelm» - koja znači «džerh» - rana. Ovaj kiraet je prenesen od ibn Abbasa što znači: Obilježiće ih žigosanjem.
O ovom mišljenju svjedoči i hadis Ebu Umame r.a. u kojem Resulullah savs kaže: Izaći će životinja koja će ih žigosati po njihovim nosovima.
Od Ibn Abbasa se bilježi da je rekao: Sve će raditi, znači: razgovaraće i žigosati.
Ibn Kesir kaže: Ovo je lijep govor u kojem nema sukobljavanja, a Allah najbolje zna.
A govor koji će im životinja reći je: Zaista ljudi u dokaze naše nisu uvjereni.
Ovo je po kiraetu sa fethom «enne» što znači: obavijestiće ih kako ljudi u dokaze Allahove nisu uvjereni. To je kiraet svih učenjaka Kofe i pojedinih učenjaka Basre.
A kiraet većine učenjaka Hidžaza, Basre i Šama je sa kesrom «inne» kao nona misao u govoru (isti'naf) pa bi značenje bilo: Pričaće im ono što će ih rastužiti - o ništavnosti svih vjera osim islama.
Ibn Džerir kaže: Tačno je to kako su ova dva kiraeta sličnog značenja rasprostranjena u krajevima islamskog svijeta.

DEVETA STUDIJA: Vatra koja će sakupiti ljude

Od predznaka je i pojava velike vatre. To je posljednji veliki predznak i prvi nagovještaj početka Sudnjeg dana.

Mjesto njenog pojavljivanja

Pojedine predaje govore o tome kako će se ova vatra pojaviti iz Jemena, nedaleko od Adena ili po drugim predajama iz Hadremevtskog mora.
Evo nekih hadisa koji preciziraju mjesto pojavljivanja vatre. Ujedno su oni i dokaz njenog pojavljivanja:
1.U hadisu Huzejfe ibn Usejda o velikim predznacima Sudnjeg dana Resulullah savs kaže: Posljednji od njih je vatra iz Jemena koja će ljude tjerati ka njihovom mjestu okupljanja (mahšeru). Bilježi ga Muslim.
2.Također u predaji od Huzejfe r.a. stoji: Vatra nedaleko od Adena koja će ljude tjerati.
3.Imam Ahmed i Tirmizi bilježe od Ibn Omera da je Resulullah savs rekao: Pojaviće se vatra iz Hadremevta ili iz Hadremevtskog mora prije Sudnjeg dana i sakupiće ljude na jednom mjestu.
4.Imam Buhari bilježi od Enesa r.a. kako je Abdullah ibn Selam prilikom prihvatanja islama Poslaniku postavio nekoliko pitanja od kojih je i: Koji je prvi predznak Sudnjeg dana? Poslanik savs mu reče: Što se tiče prvog predznaka Sudnjeg dana on je vatra sa istoka prema zapadu.
Predaje po kojima je vatra posljednji veliki predznak Sudnjeg dana i predaje po kojima je to prvi veliki predznak Sudnjeg dana je moguće objediniti na slijedeći način: Posljednji je ako ga posmatramo u kontekstu predznaka spomenutih u hadisu Huzejfe r.a. a prvi je predznak ako ga posmatramo kao nešto poslije čega nema više ničeg dunjalučkog, nego će odmah po prestanku ovog predznaka uslijediti puhanje u Sur, za razliku od svega drugog spomenutog u Huzejfinom hadisu poslije kojih će ostati nešto od dunjalučkih stvari.
A što se tiče predaja po kojima će se vatra pojaviti iz Jemena ili sa istoka prema zapadu, mogući odgovori su:
1.Predaje je moguće uskladiti time da pojavljivanje vatre iz blizine Adena ne isključuje sakupljanje ljudi sa istoka prema zapadu. Pojaviće se u blizini Adena a potom zahvatiti čitavu zemlju. Riječi: Sakupiće ljude sa istoka prema zapadu - znače: Općim sakupljanjem a ne znače striktno istok i zapad.
2.Kad se vatra proširi sakupiće prvo stanovnike istoka. Tome u prilog je i činjenica da fitneti uvijek dolaze sa istoka. A što se tiče njenog konačnog cilja na zapadu on je tamo zato što je Šam u odnosu na istok zapadno.
3.Moguće je da je spomenuta vatra u hadisu Enesa r.a. u stvari smutnja koja će prouzrokovati neviđeno zlo. To zlo će se širiti poput vatre. Početak će joj biti na istoku kojeg će gotovo čitavog uništiti. Tjeraće ljude iz pravca istoka ka Šamu i Egiptu koji se nalaze na zapadu kao što se to već dešavalo nekoliko puta počev od Džingis kana pa na ovamo.
A vatra koja se spominje u hadisu Huzejfe i u hadisu Ibn Omera je istinska vatra. A Allah najbolje zna.

Način njenog sakupljanja ljudi

Kad se pojavi ova strašna vatra iz pravca Jemena tjeraće ljude prema Zemlji okupljanja (erdul mahšer). Sakupljenih će biti tri vrste:
PRVA: vrsta dobrovoljaca, sitih i obučenih jahača.
DRUGA: vrsta onih koji će ići čas pješice a čas jašući, smjenjujući se na jednoj devi. Spomenućemo kasnije hadis: Dvojica na devi, Trojica na devi ... dok nije rekao: desetorica će se smjenjivati jašući jednu devu. Razlog tome će biti manjak prevoznih sredstava toga vremena.
TREĆA: vrsta koju će vatra sakupljati okruživši ih sa svih strana i tjerajući ih prema Zemlji okupljanja. Onoga ko zaostane vatra će progutati.
Ono što je zabilježeno o načinu sakupljanja ljudi ovom vatrom je slijedeće:
1.Dva šejha bilježe od Ebu Hurejre kako je Resulullah savs rekao: Ljudi će biti sakupljeni u tri skupine: dobrovoljci, preplašeni po dvojica na devi, po trojica na devi, po četvorica na devi, po desetorica na devi a ostale će sakupiti vatra koja će odmarati tamo gdje oni odmaraju, zanoćiti gdje oni zanoće, osvanuti gdje oni osvanu, omrknuti gdje oni omrknu.
2.Od Abdullah ibn Omera se prenosi da je Resulullah savs rekao: Biće poslana vatra na stanovnike istoka koja će ih sakupiti na zapadu. Zanoćiće tamo gdje oni zanoće i odmarati gdje oni odmaraju. Svi koji padnu ili zaostanu će biti njeni. Tjeraće ih kao što se tjera svezana deva.
3.Prenosi se od Huzejfe ibn Usejda kako je Ebu Zerr ustao i rekao: O sljedbenici Gafara, kažite i nemojte se razilaziti, zaista je Najiskreniji savs rekao: Ljudi će biti sakupljeni u tri skupine: skupina jahača sitih i obučenih, skupina pješaka žurnih i skupina koje će meleki vući za njihova lica i sakupiti ih u vatri. Neko od prisutnih reče: Ove dvije skupine su nam poznate a šta je sa žurnim pješacima? Reče: Allah će poslati bolest od koje neće ostati jahalica. Čak će čovjek davati predivnu bašču za staru iscrpljenu devu ali je neće moći naći.

Zemlja okupljanja

Ljudi će se sakupiti u Šamu i to je zemlja okupljanja, o čemu postoje vjerodostojni hadisi:
1.Od Ibn Omera se bilježi o pojavi vatre slijedeće: Rekli smo: Allahov Poslaniče šta nam naređuješ? Reče: Držite se Šama.
2.Imam Ahmed bilježi od Hakim ibn Muavija el Behzija a on od svog oca ... hadis u kojem Resulullah savs kaže: Ovdje će biti sakupljeni ljudi, ovdje će biti sakupljeni ljudi, (tri puta) jašući, pješice i na licima.
Ibn Ebi Bekir kaže: Rukom je pokazao na Šam i rekao: Tamo će biti sakupljeni.
3. A u Tirmizijevoj predaji od Behz ibn Hakima, od njegovog oca, od njegovog djeda: Rekao sam: Allahov Poslaniče, gdje mi naređuješ? Reče: Ovamo (i pokaza rukom u pravcu Šama).
4.Imam Ahmed i Ebu Davud bilježe od Abdullah ibn Amra da je čuo Resulullaha savs kad je rekao: Nastupiće hidžra nakon hidžre, ljudi će ići mjestu gdje je Ibrahim a.s. činio hidžru. Na zemlji neće biti osim zlih stanovnika. Zemlja će ih izbaciti, Allahova duša prezrijeti, sakupiće ih vatra sa majmunima i svinjama. Prenoći će sa njima kada budu prenoćili, odmarati kada budu odmarali a progutaće svakog ko zaostane.
Ibn Hadžer kaže u Tefsiru Ibn Ujejne od Ibn Abbasa se kaže: Ko sumnja da je sakupljanje (mahšer) ovdje - znači u Šamu neka pročita početak sure El Hašr, Resulullah savs im tada reče: Izađite! Gdje, upitaše? U zemlju okupljanja, reče.
Razlog zbog kojeg je Šam zemlja okupljanja je u tome što će sigurnost i vjerovanje u vremenu iskušenja na kraju vremena biti u Šamu.
O vrijednosti Šama i podsticanju nastanjivanja u njemu govore vjerodostojni hadisi:
Od tih hadisa je i onaj koji bilježi Imam Ahmed od Ebu Derda'a da je Resulullah savs rekao: Dok sam spavao ugledah stub Knjige naslonjen pod mojom glavom. Pomislih kako je nestvaran pa ga pogledah a on ode prema Šamu. Nije li iman u Šamu kad nastupe iskušenja.
Taberani od Abdullah ibn Havale bilježi da je Resulullah savs rekao: U noći isra'a sam vidio bijeli stub poput zastave kako ga meleki nose pa upitah: Šta je to što nosite? Rekoše: Stub Knjige, naređeno nam je da ga ostavimo u Šamu.
Ebu Davud bilježi od Abdullah ibn Havale r.a. da je Resulullah savs rekao: Stvari će se odvijati tako da ćete biti vojska ustrojena: vojska u Šamu, vojska u Jemenu i vojska u Iraku. Ibn Havale reče: Allahov Poslaniče predloži mi jednu ako to doživim. Reče: Drži se Šama, on je Allahu najdraži dio zemlje i u njemu će sakupiti najbolji dio Njegovih robova. A ako to ne prihvatite držite se Jemena i pijte sa svog pojilišta. Zaista mi je Allah garantovao za Šam i njegove stanovnike.
Božiji Poslanik je u dovi molio za bereket Šama kao što se bilježi u Sahihu od Ibn Omera da je Resulullah savs rekao: Gospodaru naš, učini nam blagoslovljenim naš Šam, Gospodaru naš, Učini nam blagoslovljen i naš Jemen.
Već smo spominjali kako će silazak Isa a.s. na kraju vremena biti u Šamu i kako će u njemu biti okupljanje vjernika za borbu protiv Dedždžala.
Ebu Ubejje negira mogućnost da Šam bude zemlja okupljanja i kaže: Ne postoji dokaz iz Kur'ana i Sunneta ili idžma'a o preciziranju zemlje okupljanja, naprotiv u Kur'anu je ono što to pobija u riječima Uzvišenog: Na dan kad zemlja bude zamjenjena drugom zemljom, - pa gdje je tu, dakle, Šam?!
Odgovara se postojanjem brojnih dokaza o Šamu kao zemlji okupljanja koje smo već spominjali.
Ono što ga je navelo na ovakvo mišljenje je njegovo ubjeđenje kako će okupljanje ( mahšer) biti na ahiretu a ne na dunjaluku. Sad ću pojasniti da će ono biti na dunjaluku onako kako na to upućuju vjerodostojni tekstovi.

Ovo okupljanje (hašr) će biti na dunjaluku


Okupljanje pomenuto u hadisima će biti na dunjaluku. Ne misli se na okupljanje nakon proživljenja iz kabura. Kurtubi spominje da je značenje riječi (hašr) - sakupljanje (džem'), i da postoje četiri okupljanja: dva na dunjaluku i dva na ahiretu.
Što se tiče onih na dunjaluku:
PRVI je progon Benu Nadira u Šam.
DRUGI je okupljanje ljudi pred Sudnji dan u Šamu, vatrom spomenutom u hadisima.
Okupljanjem se misli na okupljanje na dunjaluku i o tome postoji konsenzus (idžma) uleme o čemu svjedoči Kurtubi, Ibn Kesir, Ibn Hadžer, na što upućuju i tekstovi koje sam ranije podastro.
Pojedini učenjaci poput Gazalija i Halimija smatraju kako ovo okupljanje neće biti na dunjaluku nego na ahiretu.
Ibn Hadžer spominje kako pojedini komentatori Mesabiha smatraju da je riječ o okupljanju nakon proživljenja iz kabura, navodeći kao potvrdu tome slijedeće:
1.Kad se kaže hašr (okupljanje) u šerijatu se misli na okupljanje iz kabura, izuzev ako postoji dokaz o suprotnom.
2.Podjela u hadisu je neodrživa sa okupljanjem u Šamu jer muhadžir mora biti dobrovoljac ili preplašeni ili mješavina tog dvoga.
3.Sakupljanje ostalih kako je spomenuto i njihovo tjeranje u pravcu Šama pod budnim praćenjem od strane vatre je mišljenje koje nema potvrdu u neupitnim dokazima (tevkif). Nije na nama presuda o dominaciji vatre na dunjaluku nad nesretnicima bez posjedovanja neupitnih dokaza.
4. Jedan hadis pojašnjava drugi. U pojedinim hasen hadisima od Ebu Hurejre r.a. kojeg bilježi Bejheki drugim senedima od Ali ibn Zejda a on od Evs ibn Ebi Evsa a on od Ebu Hurejre se kaže: Trojica jašući na životinji, trojica koračajući pješice i trojica na licima. Ova podjela je u skladu sa podjelom u suri El Vaki'a: Vas će tri vrste ljudi biti.

Odgovor na ono sa čime oni to dokazuju bi bio sažet u slijedećem:
1.Postoje dokazi koji govore o okupljanju na dunjaluku, već smo spomenuli hadise o tome.
2.Podjela u suri Vaki'a ne obavezuje da bude spomenuta podjela u hadisu. Spomenuto u hadisu je namjera spašavanja od iskušenja pa ko iskoristi priliku imaće dovoljno jahalica i opskrbe žudeći za onim što ga očekuje a plešeći se onog što ostavlja. Oni su prva skupina u hadisu. A oni koji budu oklijevali smjenjivaće se jašući na jednoj jahalici i oni su druga skupina. Treća su oni koje vatra bude sakupljala a meleki vukli.
3.Iz hadisa je očito kako se vatrom ne misli na ahiretsku vatru nego na vatru koja će se pojaviti na dunjaluku. Allahov Poslanik je upozorio na nju i spomenuo način na koji će djelovati u već navedenim hadisima.
4.Hadis koji oni uzimaju kao dokaz je zabilježen od Ali ibn Zejda - o čijoj pouzdanosti postoje različita mišljenja. Taj hadis nije suprotan hadisima koji pojašnjavaju kako će okupljanje biti na dunjaluku. U Ahmedovoj predaji spomenutog hadisa Ali ibn Zejda se kaže kako će oni: licima svojim ukloniti svaku neravninu, uzvisinu i trnje. Zemlja stajanja na Sudnjem danu će biti ravna, bez krivine, nanosa, uzvišenja i trnja.
Nevevi kaže: Ulema veli: ovo okupljanje će biti na kraju dunjaluka, uoči samog Sudnjeg dana, pred samo puhanja u Sur. Dokaz tome su riječi Resulullaha savs: Ostale će sakupiti vatra, zanoćiće, odmarati, osvanuti i omrknuti sa njima.
Hafiz Ibn Kesir - nakon spominjanja zabilježenih hadisa o vatri, pojašnjavajući kako će ovo okupljanje biti na dunjaluku - kaže: Ovi tekstovi ukazuju na to da je ovo okupljanje prisutnih na kraju dunjalučkog vremena sa svih predjela zemlje na mjesto okupljanja - zemlju Šama ... sve ovo ukazuje kako će se to dogoditi na kraju vremena u kojem je jelo, piće, jahanje na kupljenoj jahalici i drugo, u kojoj će biti uništeni oni koji kasne pred vatrom. Kad bi to bilo nakon drugog puhanja u Sur onda ne bi bilo smrti, kupljene jahalice, jela, pića niti oblačenja na javnom mjestu stajanja (aresat).
A što se tiče ahiretskog okupljanja u hadisima se bilježi kako će svi ljudi, vjernici i nevjernici, biti goli, osunećeni i bez ikakvih fizičkih mahana sakupljeni. U Sahihu od Ibn Abbasa se prenosi da je rekao: Ustao je pred nas Allahov Poslanik savs i rekao: Zaista ćete vi biti sakupljeni potpuno goli i osunećeni, «onako kako smo prvi put iz ništa stvorili» a prvi čovjek koji će biti obučen na Sudnjem danu je Ibrahim a.s., Allahov prijatelj.
Ibn Hadžer kaže: Otkud onima koji će biti nakon smrti potpuno goli proživljeni, otkud njima bašče sa kojima bi kupovali iznurene deve.
Ovo jasno upućuje na to da će okupljanje biti na dunjaluku prije Sudnjeg dana. Ko smatra suprotno tome taj je otišao pored istine, a Allah najbolje zna.

ZAKLJUČAK

Sastojao bi se u najvažnijim rezultatima do kojih se došlo u ovoj studiji, a oni su:
1.Vjerovati u predznake Sudnjeg dana je sastavni dio vjerovanja u gajb bez čega bi vjerovanje muslimana bilo nepotpuno.
2.Vjerovanje u predznake Sudnjeg dana je sastavni dio vjerovanja u Sudnji dan.
3.Ono što je pouzdano od Resulullaha savs - bilo da je riječ o mutevatir ili ahad hadisu - nužno je vjerovanje i prihvatanje toga. Nije dozvoljeno to odbaciti. Vjerovanje (akaid) se zasniva na vjerodostojnoj informaciji pa makar bila i ahad.
4.Resulullah savs je obavijestio svoj umet o onom što je bilo i onom što će biti dok ne nastupi Sudnji dan. Predznaci Sudnjeg dana su se većinom obistinili.
5.Znanje o Sudnjem danu je nešto što samo Allah dž.š. zna. To nije uspio saznati ni blizak melek niti poslani Poslanik.
6.Ne postoji pouzdan i vjerodostojan hadis o tačnom preciziranju trajanja dunjaluka.
7.Mali predznaci Sudnjeg dana su se, izuzev malo njih, već dogodili.
8.Cilj pojavljivanja svih malih predznaka je potvrda i obistinjenje tih predznaka tako da se neće, osim rijetko, dogoditi nešto slično njima.
9.Nije svaki predznak Sudnjeg dana nešto što je zabranjeno. Oni podrazumijevaju ono što je zabranjeno, obavezujući, dozvoljeno dobro ili loše.
10.Do sada se nije pojavio nijedan od velikih predznaka Sudnjeg dana.
11. Kad se dogodi prvi veliki predznak Sudnjeg dana za njim će uslijediti drugi poput bisera na puknutoj ogrlici.
12.Ono što se događa od predznaka Sudnjeg dana je mu'džiza Allahovog Poslanika i znak njegovog poslanstva. Obavijestio je o onom što će se dogoditi i to se obistinilo.
13.Pojava mnogih predznaka Sudnjeg dana je dokaz propasti ovog svijeta i da mu se kraj približio. To je poput znakova smrti očitih na samrti.
14.Vrata tevbe su otvorena sve dok sunce ne izađe sa zapada, a kad izađe vrata su do Sudnjeg dana zaključana.
15.Sami izlazak sunca sa zapada nije Sudnji dan, nego će nakon toga biti još dunjalučkih stvari poput kupoprodaje i sl.
16. Posljednji veliki predznak Sudnjeg dana je izlazak vatre koja će ljude sakupiti u zemlji Šama. Ovo okupljanje (hašr) će biti na dunjaluku prije Sudnjeg dana.
17.Sudnji dan će nastupiti samo na lošim ljudima.

Molimo Allaha dž.š. da nas sačuva, a Allah o svemu najbolje zna, neka je hvala Allahu dž.š. Gospodaru svih svjetova i neka je Allahov salavat na Njegovog Poslanika Muhammeda savs, njegovu časnu porodicu i ashabe.


Jusuf b. Abdullah b. Jusuf el-Vabil
Predznaci sudnjeg dana:mali - srednji - veliki